hrvatski

Sažetak

Nastava geodezije u sklopu geometrije, odnosno matematike na Zagrebačkom sveučilištu postojala je prije više od dva stoljeća. O tome svjedoči udžbenik Martina Sabolovića Exercitationes Gaeodeticae (Geodetske vježbe) napisan i izdan na latinskom jeziku u Varaždinu 1775. godine. To je najstariji poznati tiskani geodetski udžbenik u Hrvatskoj, a Hrvatsko geodetsko društvo objavilo je njegov faksimil uz prijevod na hrvatski jezik i s nekoliko priloga 2002. godine. Najstariji geodetski udžbenik napisan na hrvatskom jeziku je Pridhodna Bilixenja od Dillorednog' Zemlyomirja. Napisao ga je Matija Petar Katančić u Osijeku 1778–1788. godine. Nažalost, tekst nije dovršen i do danas nije tiskan. Ostao je u rukopisu koji se čuva u franjevačkom samostanu u Budimpešti. Riječ je o prijevodu s latinskoga na hrvatski jezik udžbenika Elementa Geometriae Practicae poznatoga mađarskog matematičara, fizičara i filozofa Pála Makóa. Bez obzira na to što Katančićev prijevod nije dovršen i što udžbenik nije nikada objavljen, to je najstariji geodetski udžbenik na hrvatskome jeziku i stoga je njemu posvećena ova knjiga. Na početku donosimo faksimil Katančićeva prijevoda, zatim faksimil izvornika Elementa Geometriae Practicae s usporednim potpunim prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a nakon toga slijedi nekoliko priloga. László Heka piše o Hrvatskoj u doba Matije Petra Katančića. Heka smatra da Katančić podjednako pripada hrvatskoj i mađarskoj znanosti i kulturi, što je i razumljivo jer su Hrvatska i Ugarska od 1102. do 1918. tvorile državnu zajednicu u kojoj je Hrvatska imala poseban status u odnosu na Ugarsku. Stanislav Marijanović donosi osnovne podatke o Matiji Petru Katančiću (1750–1825), pjesniku, književnom teoretičaru, prevoditelju, leksikografu, povjesničaru, arheologu, numizmatičaru, geografu i kartografu. Riječ je o svestranoj osobi od iznimne važnosti za hrvatsku i mađarsku znanost i kulturu. Lajos Wirth, Miljenko Lapaine i Martina Triplat Horvat istražili su život i djelo matematičara, fizičara i filozofa Pála Makóa de Kerek-Gede (1724–1793). Prikupljeni su vrlo detaljni podaci o njegovim djelima, među kojima se posebno ističu udžbenici iz matematike, fizike, metafizike i logike. Ti su udžbenici bili vrlo popularni potkraj 18. i početkom 19. stoljeća, što proizlazi iz činjenice da su višestruko tiskani ne samo u Budimpešti, nego i u Beču, Veneciji i drugim gradovima. Žarko Dadić pišući o Katančićevu prijevodu objašnjava da su 1778. nekadašnju Isusovačku gimnaziju u Osijeku preuzeli franjevci i počeli na njoj predavati prema propisanom programu Ratio educationis na latinskom jeziku. U tom programu govorilo se i o potrebi nastave na domaćim jezicima kako bi učenici bolje razumjeli tumačenje nastave. Gimnazija se sastojala od tri gramatička i dva humanistička razreda. Matija Petar Katančić predavao je 1779. godine u prvom humanističkom razredu, a od iduće godine u drugom. Prema programu Ratio educationis geometrija se predavala u drugom humanističkom razredu, u sklopu retorike, ali i u gramatičkim razredima za one koji nisu namjeravali nastaviti školovanje u humanističkima. Od 1780. godine Katančić je predavao geometriju, i to na latinskom jeziku, prema propisanom udžbeniku Elementa geometriae practicae in usum gymnasiorum et scholarum grammaticarum per regnum Hungariae et provincias eidem adnexas, koji je godine 1778. objavio Pal Makó. Vjerojatno je Katančić vjerovao da će se u gramatičkim i humanističkim razredima moći predavati i na hrvatskom, u skladu s nejasnom odredbom o domaćem jeziku iz Ratio educationis, pa je Makóov udžbenik najvjerojatnije počeo prevoditi iste godine. Moguće je da je radio na tome sve dok nije napustio Osijek, 1788. godine. Morao ga je stoga početi prepisivati oko 1785. i 1786. godine, u doba kada je intenzivno radio na školskim udžbenicima. Sadržaj geometrije / zemljomjerstva (zemlyomirje) koji je Katančić namijenio nastavi u gimnaziji nije trebao biti teorijski, već praktični, i to jako povezan s mjerenjem zemljišta. Mjerenje, prema Katančiću, znači uspoređivanje veličine stvari s već poznatom veličinom koja se naziva mjera. Mjerenje u praktičnom smislu dolazi do izražaja u cijelom Katančićevu tekstu, a to je izraženo najviše u četvrtom i petom poglavlju prvoga dijela, gdje se isključivo rješavaju problemi mjerenja u polju. Četvrto se poglavlje konkretno odnosi na mjerenje dužina, a peto na mjerenje visina. Rukopis Katančićeva prijevoda čuva se u knjižnici franjevačkoga samostana u Budimpešti, gdje se nalaze i drugi njegovi rukopisi. Katančićevo stajalište o geometriji i matematici može se prepoznati iz njegova izbora hrvatskih naziva za pojedine pojmove, koji su u skladu s Aristotelovim shvaćanjem podrijetla geometrijskih i općenito matematičkih pojmova i to nedvojbeno dobiva iz apstrakcije općeprepoznatljivih predmeta (crta – nitka – apstrahira pojam niti). U svom je rukopisu za sve pojmove uvodio hrvatske nazive. Ako je takav naziv pronašao u rječnicima i tekstovima te ako mu se svidio, preuzeo ga je, a ako ga nije našao ili mu nije odgovarao, tvorio je svoj vlastiti. Jezičnu stranu Katančićeva prijevoda u posebnom je poglavlju obradila Loretana Farkaš. Katančićev prijevod Makóova udžbenika nije potpun, ali kao takav pokazuje koliko se opširno pristupalo pojedinim problemima i koliko se duboko ulazilo u njih. Vrijednost Katančićeva teksta je u tome što je to prijevod propisanog udžbenika iz praktične geometrije, koji se na latinskom izvorniku morao koristiti i u hrvatskim gimnazijama. Zato nam njegov sadržaj pokazuje pristup praktičnoj geometriji, odnosno zemljomjerstvu u gimnazijama na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

praktična geometrija, zemljomjerstvo, Katančić

Sažetak je napisan na hrvatskom, mađarskom i engleskom jeziku.