hrvatski

Pisac i autoritet. Bit autorstva i sustav autorizacije vjerskih knjiga u 18. stoljeću

U Piscu i autoritetu polemizira se s predodžbama autorstva proizašlim iz modernog poimanja autora i autorskog djela. Polazeći od pretpostavke da današnje shvaćanje autorstva nije ni univerzalno ni bezvremeno, u dijelu Pisac autor postavlja brojna intrigantna pitanja: kada su koncepcije kreativnosti, originalnosti i individualnosti postale mjerilima vrednovanja autorskoga djela ; jesu li autorska djela uistinu originalna i individualna ; koliko zakoni odražavaju stvarne prakse pisanja, objavljivanja i čitanja djela ; kako se stvara kanon „velikih autora“ čija djela postaju nacionalnim i svjetskim kulturnim blagom ; zašto se autorsko stvaranje doživljava kao kreacija, a autor kao genij ; kako pisac – netko tko piše riječi – postaje autor – netko čije riječi zavrjeđuju pozornost itd. Korištenjem moderne teorijske literature za analizu položaja sjevernohrvatskih pisaca vjerskih djela iz 18. stoljeća u dijelu Autoritet propituje se položaj autora u zadanom prostornom i povijesnom kontekstu. Dokazuje se da su kasnijom, komparativnom evaluacijom ti pisci dekontekstualizirani i istrgnuti iz izvornoga konteksta stvaranja. Iako je vjerska književnost bila dominantna u tom razdoblju, nikada joj nije pridavana veća pozornost, pa je tako središte postalo marginom i obrnuto: pisci koji su bili u matici su marginalizirani, dočim su oni koji su stvarali marginalne žanrove kanonizirani u povijestima hrvatske književnosti. Knjiga nudi novi, u hrvatskoj znanosti neuobičajen pristup proučavanju starije tiskane knjige. Inovativnost metodološkog pristupa unosi posve novo svjetlo u istraživanje hrvatske književne baštine i smješta ovo djelu uz bok modernim svjetskim raspravama u sve raznolikijem području povijesti knjige.

pisac; autor; autorstvo; 18. stoljeće; vjerske knjige

nije evidentirano