hrvatski

Vinkovačka književna povjesnica

Znanstvena knjiga Vinkovačka književna povjesnica književnopovijesna je monografija kojoj građu čini korpus književnih tekstova i cjelovitih književnih opusa autora koji su rođenjem, djelovanjem, književnim radom i kulturnim pamćenjem grada Vinkovčani u vremenskome rasponu od sredine 18. stoljeća do recentne suvremenosti. Sadržaj knjige čini ukupno jedanaest poglavlja od kojih je jedno proslovno i jedno zaključno, prethodi im opširan predgovor recenzentice K. Čorkalo Jemrić, a na kraju su knjige prilozi: bilješka o autorima, bibliografija, kazalo imena i sažetak. U odnosu na usvojen književnohistoriografski žanrovski okvir, predmetna je građa usustavljena u dijakronijski slijed i strukturirana u poglavlja koja svojim naslovima imenuju dominantne poetičke i/li kulturno-recepcijske odrednice (Stara dobra hrvatska književnost, Realizam i moderna, Neolatinizam i predromantizam, Šokačke figure pamćenja, Mnemoničke prakse, Avangarda 50-ih, Novo klasično doba, Neoegzistencijalizam i transmedijalnost, neotradicija, Postmoderna i simulacija kraja), dok su analitički prilozi u posebnim potpoglavljima usredotočeni na raščlambu izabranih tekstova, književnih opusa ili naraštajnih krugova vinkovačkih autora. Posebni su interpretativni zahvati provedeni nad onim tekstovima koji su već ušli ili bi mogli ući u kanon nacionalne književne povijesti, a kao i nad onim tekstovima koji imaju posebnu ulogu u kreiranju kulturno-identitetske slike grada. Cjelovit prikaz književnih opusa posvećen je autorima s naglašenim stupnjem imanentne poetičke zaokruženosti ili prepoznatljiva mjesta na nacionalnoj književnoj topografiji, dok su u sintetičke skice naraštajnih krugova uvršteni autori različiti poetičkih odrednica, ali povezani odnosom prema stanovitim aspektima književnoga/medijskoga pisma ili visokoga senzibiliteta za posebno osjetljive fenomene stvarnosti (ratno pismo, dokumentarizam, slabi subjekt, transmedijalnost). Uz križanje sintetičke književnopovijesne i analitičke istraživačko-znanstvene paradigme, inovativno žarište knjige čini sustav dvojnosti, kao specifikum vinkovačkih književnih komunikacija, koji se prati na fenomenološkoj razini postojanja snažnih autorskih parova (Relkovići, Kozarci, Bogneri, Mađeri) i propituje kroz posebne poetičke paralelizme zasnovane na odnosima sličnosti/različitosti/suprotnosti autorskih opusa (M. A. Relković i Josip Kozarac, Ivan Kozarac i Josip Kozarac, Ivan Kozarac i Joza Ivakić, Vladimir Kovačić i Vanja Radauš). Korpus književnih „tekstova“ nije zatvoren obzorjem pisane književnosti nego uključuje i šokačke pismice, kao najvitalniji i recepcijski najplodniji odvjetak usmene književnosti u Slavoniji, a književne se prakse sagledavaju uz uvažavanje relevantnoga europskoga, nacionalnoga i lokalnoga kulturnoga konteksta s posebnim osvrtom na recepcijsku potporu u književnoznanstvenome i publicističkome diskursu vinkovačkih filologa, književnih znanstvenika i kulturnih djelatnika. Posebna se pozornost pridaje intrinzičnim kreativnim komunikacijskim sponama među vinkovačkim autorima raznih naraštaja i poetičkih usmjerenja ostvarenim raznolikim vidovima citatnih i intertekstnih veza, kao i ukupnoj kulturnoj memoriji grada presudnoj za stabiliziranje vinkovačkoga identiteta stanovitih autora. U tom se motrištu ne zanemaruju javne kulturne mnemoničke prakse (nazivi ulica, ustanova, obilježavanje obljetnica, kritička i ponovljena izdanja, sabrana djela, nazivi kulturnih manifestacija) koje oblikuju i osiguravaju pripadnost autora vinkovačkome prostoru, a književna se topografija grada ovjerava i posebnim vinkovačkim lokalitetima kao kulturno-identitetskim „mjestima pamćenja“. Takvo je jako „mjesto pamćenja“ naselje/ulica Krnjaš, kao mjesto rođenja triju „klasika“ hrvatske književnosti (Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Joza Ivakić) i ujedno mnemotop šokaštva kao jedne od mogućih iskaznica polifonijske kulturno-identitetske strukture grada. Ekstenzivnim i ujedno dubinskim opisom književno-kulturnoga tkiva jednoga grada kroz dijakronijski presjek triju stoljeća, Vinkovačka književna povjesnica predstavlja inovativan znanstveni model kojim se standardizirane granice književne historiografije proširuju na „književnu mikropovijest“, nacionalna književna povijest dopunjuje se novim poglavljima o rubnim, ali književno eksplozivnim sredinama i nudi heuristički model poticajan za buduća kulturalna istraživanja.

književna povijest; kulturna povijest; Vinkovci

nije evidentirano