hrvatski

Genetska izdiferenciranost lokalnih populacija hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj

Sastojine se hrasta lužnjaka načelno obnavljaju prirodnim putem. Međutim, zbog slaboga uroda žira posljednjih nekoliko desetljeća, osim prirodne obnove, primjenjuje se i umjetna obnova žirom i sadnicama, posebno pri popunjavanju. Pritom se vrlo često upotrebljavaju sadnice nedomicilne populacije. Da bi se izbjegle greške pri umjetnoj obnovi hrastovih sastojina upotrebom neodgovarajuće provenijencije, javlja se potreba izučavanja genetske varijabilnosti lokalnih populacija u Hrvatskoj. Budući da je hrast lužnjak ugrožena vrsta, potrebno je očuvati genofond ove vrste metodama in situ i ex situ. Pritom je izuzetno važno znati što više o genetskoj izdiferenciranosti ove vrste na pojedinačnoj i populacijskoj razini. Genetska izdiferenciranost lokalnih populacija izučavana je na osnovi testova provenijencija, koji su smješteni na području rijeke Drave, Save i Kupe. Testovi su obuhvatili 21 lokalnu provenijenciju. Biljke su u pokusu imale 6 i 8 godina. Genetska izdiferenciranost lokalnih populacija procijenjena je na temelju morfometrijskih svojstava lista (duljina, širina, broj režnjeva, dužina peteljke), broja puči i veličine puči. U svim su testovima provenijencija utvrđene genotipske razlike za analizirana svojstva. Najviše je statistički značajnih razlika utvrđeno između lokalnih populacija iz dravskog i savskog bazena, dok je manji broj značajnih razlika uočen između populacija duž spomenutih rijeka. Na osnovi genetske izdiferenciranosti lokalnih populacija i uporabe reprodukcijskog materijala areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj je podijeljen u dvije sjemenske zone i 8 sjemenskih jedinica.

Quercus robur, provenijencije, lokalne populacije, sjemenski rajoni

nije evidentirano