hrvatski

Mikroreaktori - prenosiva postrojenja za proizvodnju biodiezelskoga goriva

U današnje vrijeme kada se raspoloživost i dostupnost fosilnih goriva drastično smanjuje, biodizelska goriva dobivena iz različitih izvora postaju sve zanimljivija. Biorazgradljivost, ne toksičnost i mala emisija štetnih komponenata samo su neka od svojstava koja čine biodizel ekološki prihvatljivim gorivom. Postoje različite metode za proizvodnju biodizela kao što su mikroemulzifikacija, piroliza i transesterifikacija. U današnje vrijeme se veći dio biodizela dobiva procesom transesterifikacije. Biljna ulja, otpadna ulja zaostala nakon prženja i životinjske masti sa kratkolančanim alkoholima kao što su metanol ili etanol najčešće su sirovine upotrebljavane u procesu transesterifikacije koji se uobičajeno provodi u kotlastim reaktorima. Glavni problemi ovih tradicionalnih pristupa proizvodnji biodizela su dugo vrijeme zadržavanja, visoki proizvodni troškovi i potrošnja energije te niska efikasnost. Kako bi se prevladali navedeni problemi, a sam proces proizvodnje biodizela dodatno unaprijedio s ekološkog i ekonomskog stanovišta intenzivno se radi na razvoju novih tehnologija. Glavne odlike novo razvijenih procesa su povećanje reakcijske brzine, smanjenje molarnog omjera alkohola i ulja te niska potrošnja energije koja je postignuta učinkovitijim prijenosom tvari i energije. U ovom radu biti će prikazana dosadašnja dostignuća u razvoju i primjena mikroreaktorske tehnike u proizvodnji biodizela.

biodiezel; transesterifikacija; mikroreaktor

Ovaj rad financijski je potpomognula Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske.