hrvatski

Povijest Državne ergele Lipik 1938.-2010.

Uzgoj konja na lipičkome području počinje 1855. godine, a pisani podaci o tome potječu iz 1883. godine kada je grof Izidor Janković na imanju Izidorovac osnovao vlastitu ergelu. Poslije Uprava Savske banovine kupuje gospodarsko imanje ili dobro Izidorovac kako bi se tamo preselili zdravi konji Državne ergele Stančić koji nisu oboljeli od infekcijske anemije kopitara (IAK), to jest da se s tim konjima osnuje Državna ergela Lipik. Državna ergela u Lipiku utemeljena je 1938. godine preseljenjem konja Državne ergele Stančić (ponegdje u literaturi imenovane i kao „Ergela Petrovo“), u kojoj se 1934. godine pojavila infekcijska anemija kopitara (IAK). Preostalo matično stado Državne ergele Stančić, oko 60 grla, koje nije oboljelo trebalo je premjestiti. Ti su konji činili početno matično stado Državne ergele u Lipiku. Gospodarsko dobro Izidorovac, na kojem je smještena Državna ergela Lipik, kupljeno je i preuzeto 1938. godine od tadašnjeg vlasnika Stjepana Layera zajedno sa svim pokretnim i nepokretnim inventarom koji je mogao koristiti Državnoj ergeli Lipik, a sastojalo se od triju majura: Izidorovac, Turkovača i livade Sekulićke. Iste godine kada je dobro Izidorovac kupljeno i kada je utemeljena Državna ergela Lipik, dopremljeni su konji Ergele Stančić, koji su bili smješteni u mjestu Šenjugovu. Ergela preuzima pod uzgojno-selekcijski rad i kobile koje su bile smještene u Ovčarama kod Kutjeva, a dio kobila kupljen je i od Stjepana Layera pri kupnji dobra Izidorovac. Istodobno kada su konji dopremljeni u Lipik, doseljeno je i 15 radničkih obitelji čiji su članovi bili zaposlenici Državne ergele Stančić. Posljedično, prestankom rada Državne ergele Stančić, Državna ergela Lipik preuzima upravu nad Državnim pastuhskim staništem Kutjevo. Ergela u Lipiku imala je zadatak nastaviti uzgajati kvalitetne i uporabljive konje za potrebe zemaljskog konjogojstva. Državna ergela Lipik prestaje s radom 1956. godine, a u 18 godina postojanja uzgojen je veliki broj kvalitetnih konja, posebice muških rasplodnjaka za potrebe zemaljskog konjogojstva. U relativno kratkom postojanju (1938.-1956.) u ergeli je uzgojen veliki broj kvalitetnih konja, koji su mnogo utjecali na uzgoj u brojnim državnim i privatnim ergelama bivše Jugoslavije, ali i na genetski razvoj zemaljskog konjogojstva. Lipička ergela obnovljena je ponovno 1982. godine dopremanjem najprije 12 kobila, a poslije i 7 omica iz Kobilarne Lipica (Slovenija) i djelovala je nesmetano do jeseni 1991. godine, to jest do početka Domovinskog rata, kada je potpuno uništena, dio konja pobijen, a najveći dio otuđen je i odveden u Republiku Srbiju. Nakon punih 16 godina, konji iz lipičke ergele vraćeni su u Republiku Hrvatsku 13. listopada 2007. godine. Grla ergele Lipik su kroz povijest dva puta napuštala svoje staje. Prvi put krajem Drugog svjetskog rata kada su u zbjegu izbivala 101 dan (od 31. siječnja 1945. do 11. svibnja 1945. godine) i drugi put otuđivanjem početkom Domovinskog rata, idućih 16 godina (od studenog 1991. do 13. listopada 2007. godine). Državna ergela Lipik je danas uz ergele u Lipici (Slovenija) i Piber (Austrija), treća ergela koja uzgaja „klasični“ ili dresurno-jahaći tip konja lipicanske pasmine. Državna ergela lipicanaca u Đakovu, naš zemaljski (privatni) uzgoj te ergele u susjednim zemljama uzgajaju „panonski“ ili zaprežni tip lipicanca. Iako još neke zemlje imaju po dvije državne lipicanske ergele, naše dvije ergele, Đakovo i Lipik, uzgajaju različite tipove lipicanskih konja po čemu smo jedinstveni u svijetu. S genetskog i uzgojnog stajališta imamo dva državna „genska bazena“ što upućuje na značajno veliku genetsku varijabilnost, čime se omogućuje sigurnije postizanje uzgojnog cilja i očuvanje te pasmine, budući da je svjetska lipicanska populacija relativno mala. Republika Hrvatska ima najveći nacionalni uzgoj te pasmine konja koji je krajem 2009. godine brojio 1329 grla (HCK, 2010). Uz dvije državne ergele, najveći genski bazen lipicanske pasmine je zemaljski uzgoj, u kojem je od ukupne populacije lipicanaca u Hrvatskoj više od 1000 grla, a poznat je u domaćoj i stranoj literaturi kao „slavonski lipicanski bazen“.

Lipik; državna ergela; lipicanac; povijest

nije evidentirano