hrvatski

Laboratorijski monitoring vitalno ugroženog djeteta

Ponajprije bi se svatko upitao što je to drugačije u laboratorijskom praćenju vitalno ugroženog djeteta nasuprot odraslog čovjeka. Je li to samo zato što i laboratorijsko osoblje ima sveopću biološku urođenu sklonost i osjetljivost prema djeci ili je razlog objektivne naravi. Medicinski se biokemičar, kao i pedijatar, suočava sa stvarnim različitostima između djece i odraslih, na analitičkom, tehničkom i organizacijskom planu. U proteklom stoljeću medicinsko znanje eksponencijalno raste u gotovo svim medicinskim specijalnostima i medicinskoj tehnologiji, ali pedijatrijske potrebe ostaju uvijek na posebnom kolosijeku. Dijagnostička se industrija u svim inovacijskim zamasima uvijek pojavljuje na tržištu za većinu koju čine odrasli, a specifična rješenja za pedijatriju dolaze tek kasnije. Složenost te životne dobi ogleda se u bujnom rasponu od nedonoščadi do mladih odraslih osoba. Pred pedijatrijskim laboratorijem stoje mnogi izazovi, od potrebe za primjenom malih uzoraka, promjenom referentnih intervala s dobi, teškoćama informatičke primjenjivosti za dob i pubertet, potrebe za brzim pretragama, sve do izazova što ih postavljaju adolescenti te mogućnosti izvođenja pretraga za genetičke i metaboličke bolesti. Laboratorij, kao dio medicinskog sustava, mora u stopu slijediti medicinsku problematiku u pedijatriji i pronalaziti rješenja za osiguranje kvalitete koja je uvelike u opasnosti u analitici pedijatrijskih uzoraka. Ključna mjesta prijetnje kvaliteti: PREDANALITIČKO MOTRIŠTE, ANALITIČKO MOTRIŠTE, UČESTALOST LABORATORIJSKIH PRETRAGA, REFERENTNI INTERVALI, REFERENTNI INTERVALI, REFERENTNI INTERVALI, DECENTRALIZIRANI LABORATORIJ

analitička i izvananlitička kvaliteta; vrijeme izrade analiza; POCT

nije evidentirano