hrvatski

Prilagodba muzejskog postava palači u kojoj je smješten, primjer Muzeja grada Trogira

Muzeji u starim gradovima obično su smješteni u palačama koje su nekoć pripadale bogatim plemićkim ili građanskim obiteljima čiji su prostori bili prilagođeni njihovu načinu života. Palače su tijekom stoljeća mijenjale vlasnike a jedan dio njih je u hrvatskim mjestima, nakon Drugog svjetskog rata nacionalizacijom pripao državi, odnosno gradu ili selu a uprava je u njima otvarala muzeje. Takav je slučaj i u Trogiru u kojemu je gradski muzej smješten u palači Garagnin (Garagnin-Fanfogna). U prvim godinama rada muzej se služio samo jednim dijelom zgrade budući su u drugim djelovima živjeli stanari. Takvom suživotu muzej se morao prilagoditi. Na prvom katu smjestili su se uredi i stalni postav, a ispražnjenjem od stanara te uređenjem susjedne gospodarske zgrade galerijski postav te lapidarij. Kako bi se koji stanar iselio tako bi prostor zauzeo muzej (budući je zgrada i dodijeljena muzeju), te bi se napušteni stanovi koristili kao čuvaonice muzejske građe ili za potrebe ureda. U međuvremenu započeo je dugotrajni proces sanacije i restauracije zgrade, kako bismo ju pripremili za novi stalni postav kojega je potrebno realizirati zbog dotrajalosti staroga. Također, prilagoditi samu zgradu, poštujući pravila konzervatorske a i muzejske struke potrebama posjetitelja, što nije sasvim jednostavno ali je izvedivo a da se ne naruši izvornost, odnosno postojeće stanje zgrade. Unutrašnjost palače se podešava prema postavu, jer nije moguće rušiti zidove, ali se pomičnim pregradama, vitrinama i sl. može postići veča iskoristivost prostorija. Budući se radi o muzeju zavičajnog tipa koji nije specijaliziran te obuhvaća zbirke sa građom od osnutka grada do danas, prostorije palače su sasvim dobro došle za postav puno manjih zbirki. Svakako, poštujući povijesnu vrijednost palače te potrebe suvremenih posjetitelja moguće je prilagoditi postav poštujući struku, pravila i propise.

Trogir, palača, Garagnin, muzej, zbirka

nije evidentirano