Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Ambalaža (CROSBI ID 744789)

Druge vrste radova | skripta

• Obrazovni materijal (nedefinirano )

Stipanelov Vrandečić, Nataša Ambalaža. Split: Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu, 2010. 91..

Podaci o odgovornosti

Stipanelov Vrandečić, Nataša

hrvatski

Ambalaža

Ambalaža predstavlja sve proizvode, bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni, a upotrebljavaju se za držanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe (od sirovina do gotovih proizvoda) tijekom transporta robe od proizvođača do korisnika ili potrošača. (NN/97 8.8.2005 Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH) Posude različitog oblika i veličine, načinjene od različitih materijala, u kojima se roba drži tijekom prometa, a isto tako i tanji fleksibilni materijali koji su samo izrezani na odgovarajuće dimenzije i eventualno grafički obrađeni a služe za zamatanje roba, zovu se ambalaža. Posebnim dijelovima ambalaže smatraju se dijelovi za zatvaranje ambalaže (zatvarači, čepovi, poklopci) i dijelovi za unutrašnju zaštitu robe (jastuci, pregrade, predlošci) (N. Stričević, Suvremena ambalaža, Školska knjiga, Zagreb, 1982.). Da bi se roba zaštitila i na siguran način transportirala, skladištila i dostavila krajnjem korisniku treba je staviti u odgovarajuću posudu, omot ili slično, odnosno u odgovarajuću ambalažu. Ambalaža je sredstvo koje prihvaća robu i štiti je do uporabe. Ambalaža štiti robu od mehaničkih, klimatoloških, kemijskih i mikrobioloških utjecaja, ali isto tako štiti okolinu od mogućeg štetnog utjecaja robe. Ambalaža aktivno sudjeluje u prodaji robe. Ona svojim oblikom, teksturom, grafičkim rješenjem i identifikacijom komunicira s potrošačem. Osim toga ona mora omogućiti jednostavnu i udobnu uporabu a istodobno biti atraktivna i suvremena. Ambalaža mora biti prilagođena kupovnoj moći potrošača, njihovoj potrošačkoj kulturi i navikama i mora biti usklađena sa standardima i propisima. Da bi se mogli realizirati svi navedeni zahtjevi koji se postavljaju na ambalažu potrebno je dobro poznavati funkcije ambalaže. Pri kreiranju ambalaže potrebno je tako odabrati elemente oblikovanja ambalaže (ambalažni materijal, prostorni oblik ambalaže, elemente grafičkog oblikovanja) i međusobno ih uskladiti kako bi ambalaža na optimalan način ispunila svoje funkcije. Rad na kreiranju ambalaže, odnosno realizaciji njenih funkcija vrlo je složen i zahtijeva sudjelovanje stručnjaka različitih profila od tehnologa, ekonomista, psihologa tržišta, propagandista do likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, stručnjaka za transport i drugih. Budući da nema pisanih podataka o početku uporabe ambalaže može se pretpostaviti da je čovjek u prapovijesti koristio predmete koje je pronalazio u prirodi (šuplje plodove, koru drveta) za prenošenje dobara namijenjenih razmjeni. Razvojem ljudskog društva, potrebom da se razmjenjuje roba na većim udaljenostima počinje i izrada ambalaže od prirodnih materijala dostupnih u to vrijeme. To su bile košare od pruća, drvene kutije i bačve, keramičke amfore, pletene vreće i životinjske mješine. Kako je čovjek otkrivao mogućnosti prerade prirodnih sirovina za dobivanje novih materijala tako su se pojavljivali i novi oblici ambalaže poput staklenih boca i posuda od bronce. Napredak u proizvodnji i potrošnji ambalaže započinje industrijskom revolucijom u 19. stoljeću. Željezo i bijeli lim (čelični lim zaštićen slojem kositra) upotrijebljeni su za izradu bačvi i limenki a valoviti karton za izradu kutija. Industrijalizacija i urbanizacija utječu na porast proizvodnje i trgovine te se pojavljuje potreba za velikim količinama jeftine ambalaže. Najveće promjene u proizvodnji ambalaže dogodile su se u 20. stoljeću zahvaljujući primjeni novih materijala (aluminija i polimernih materijala) i zamjeni klasične tehnike posluživanja u trgovinama robe široke potrošnje tehnikom samoposluživanja. Ova tehnika zahtijeva da roba u trgovinu dolazi zapakirana u male prodajne jedinice prilagođene potrebama kupaca, a sve informacije koje je kupac prije dobivao od trgovca sada mu mora pružiti ambalaža. Suvremena dostignuća na polju ambalaže (novi ambalažni materijali i oblici i nove tehnike pakiranja), promjene u načinu života stanovništva (urbanizacija, razvoj prometa, nove higijenske i zdravstvene navike itd.) i povećana kupovna moć potrošača (potražnja za kvalitetnijom robom u boljoj, atraktivnijoj i skupljoj ambalaži) razlozi su za sve većom proizvodnjom i potrošnjom ambalaže. Nasuprot tome, postoje i faktori koji usporavaju potrošnju ambalaže. To je omjer troškova pakiranja i prodajne cijene robe i sve više razvijena svijest o potrebi zaštite čovjekove okoline od nepotrebnog zagađenja. Odbačena ambalaža predstavlja veliki ekološki problem. Zato se danas u razvijenim zemljama rješavanju ovog problema posvećuje sve veća pažnja i pronalaze novi načini zbrinjavanja i oporabe odbačene ambalaže.

ambalaža ; ambalažni materijali

nije evidentirano

engleski

Packaging

nije evidentirano

packaging ; packaging materials

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Split: Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu

91

2010.

nije evidentirano

objavljeno

Povezanost rada

Kemijsko inženjerstvo

Poveznice