hrvatski

Električni transport u polielektrolitima

Svi su biološki relevantni polimeri, poput DNK, proteina i polisaharida polielektroliti. U otopini polielektrolit se disocira na nabijeni polimerni lanac-poliion i mnoštvo protuiona. Ti nabijeni polimeri određuju strukturu i funkciju svih (samo)organiziranih makromolekularnih sistema pa tako i žive stanice. Dugodosežna priroda elektrostatskih interakcija, entropija raspodjele protuiona i mogućih konformacija poliiona u osnovi su njihove fenomenologije i razlog su nesmanjenog interesa fizičara. Istraživanjem elektrićnog transporta monodisperznih dijelova DNK u vodenoj otopini bez dodane soli [1], uspjeli smo potvrditi neke polazne teorijske postavke iz fizike polielektrolita kao što je Manning-ov model kondenzacije protuiona [2, 3] i s njim povezan model vodljivosti polielektrolita. Ovo je istraživanje značajno i stoga što predstavlja poveznicu između eksperimentalnih tehnika mjerenja vodljivosti i dielektrične spektroskopije u vodenoj otopini [4], koje smo ranije uspostavili, s tehnikom fluorescencijske korelacijske spektroskopije koju razvijamo na Institutu za fiziku. [1] T.Vuletić et al., Phys.Rev.E83, 041803 (2011). [2] G.S.Manning, Eur.Phys.J.E34, 39 (2011). [3] U.F.Keyser et al., Nature Phys.2, 473 (2006) [4] S.Tomić et al., Phys.Rev.E75, 021905 (2007).

polielektroliti; DNK; Manning kondenzacija; vodljivost u vodenim otopinama; fluorescencijska korelacijska spektroskopija

nije evidentirano