hrvatski

Elektrolučni postupci zavarivanja tramvajskih tračnica

Stalni porast tramvajskog prometa, sve veće brzine i opterećenja na kolosijek koja su posljedica uvođenja novih suvremenih niskopodnih vozila na zagrebačku tramvajsku mrežu rezultirali su povećanjem naprezanja koja se javljaju u kolosiječnoj konstrukciji. Povećanje naprezanja ubrzava pojavu oštećenja kolosijeka što izravno utječe na to da se sve brže smanjuje kvaliteta pojedinih elemenata kolosiječne konstrukcije. Općenito, zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala taljenjem ili pritiskom, uz dodavanje ili bez dodavanja dodatnog materijala na način da se dobije homogeni zavareni spoj. Danas se za potrebe zavarivanja tračnica na zagrebačkim tramvajskim kolosijecima primjenjuju aluminotermijska metoda zavarivanja (AT) i ručna elektrolučna metoda zavarivanja punom elektrodom (REL). Jedan od suvremenijih postupaka zavarivanja, dosad ne korišten za zavarivanje tračnica na mreži Zagrebačkog električnog tramvaja jest INNERSHIELD postupak zavarivanja, praškom ispunjenom elektrodom. U radu su opisane i eksperimentalno uspoređene metode klasičnog elektrolučnog i Innershield zavarivanja. Opisane su glavne karakteristike svake od spomenutih metoda te njihove prednosti odnosno nedostaci. Detaljno su analizirana ispitivannja tvrdoće i vlačne čvrstoće spomenutih zavara provedena u Laboratoriju za ispitivanje konstrukcija na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.

žljebaste tračnice, elektrolučno zavarivanje, Innershield, tvrdoća, vlačna čvrstoća

nije evidentirano