engleski

Hepatoprotective activity of phytochemicals

Jetra je središnji organ u detoksikaciji ksenobiotika i proizvoda metabolizma i kao takav podložan je oštećenju. Brojni čimbenici mogu dovesti do oštećenja jetre, prije svega egzogeni čimbenici kao što su lijekovi, alkohol, neki sastojci hrane, hepatotropni virusi i dr. Zbog ponovljenog izlaganja hepatotoksičnom agensu, akutno oštećenje može prerasti u kronični hepatitis, što često zahtijeva presađivanje organa. Danas još uvijek ne postoji uspješni način liječenja hepatitisa, te se naglasak stavlja na prevenciju. U terapiji oštećenja jetre, uz klasične lijekove kao što je interferon kod virusnog hepatitisa, raste spoznaja o mogućnosti korištenja iscrpaka nekih biljaka i njihovih najaktivnijih komponenti kao dopuna postojećoj terapiji. Brojna su istraživanja pokazala hepatoprotektivan učinak fitokemikalija kao što su silimarin, glicirizin, luteolin, kvercetin i drugi prirodni spojevi, kako u prevenciji, tako i u terapiji nekih oblika bolesti jetre. Njihov pozitivan učinak pripisuje se prvenstveno antioksidativnom djelovanju, no antioksidansi nisu „magični spojevi” koji mogu nespecifično liječiti bilo koji poremećaj ili bolest. Istraživanja na životinjama i staničnim kulturama ukazuju na to da mnoge fitokemikalije ulaze u interakciju sa staničnom signalizacijom i ekspresijom gena, što može predstavljati osnovu za njihovo selektivno korištenje u specifičnim patološkim procesima.

hepatic damage; medicinal plants; phytochemicals

nije evidentirano