hrvatski

Utjecaj reljefa na biodiverzitet sesilnih vrsta i fotosintetsku aktivnost edifikatora u prašumi Lom, BiH

Prašumski rezervat Lom obuhvaća jedan od tri (uz Peručicu u NP Sutjeska i prašumski rezervat Janj) dobro očuvana i zaštićena prašumska kompleksa u BIH. Smješten u bioklimatskoj zoni visokogorskih šuma jele (Abies alba Mill.), bukve (Fagus sylvatica L.) i smreke (Picea abies L.), odlikuje se vrlo razvedenim krškim reljefom koji dominantno obilježava prostornu varijabilnost stanišnih (topoklimatskih i edafskih) uvjeta. Područje rezervata u povijesti je bilo bez sječa zbog teške pristupačnosti terena za tradicionalno šumarstvo i zbog formalizacije izuzeća iz gospodarenja još sredinom prošlog stoljeća. Digitalni visinski model (DEM), izveden za područje rezervata iz topografskih karata mjerila 1:25000 u prostornoj rezoluciji 10 x 10 m, korišten je kao procjenitelj osnovnog klimatskog (visinskog) gradijenta i kao podloga za izvođenje geomorfometrijskih parametara (postupcima raster-GIS modeliranja): nagiba i zakrivljenosti terena, te topografske korekcije za direktnu i difuznu Sunčevu radijaciju. Ti su parametri, uz nadmorsku visinu, korišteni u istraživanju kao nezavisne varijable (prediktori) koje opisuju utjecaj reljefa na stanišne uvjete. Iz ranije publiciranih rezultata sveobuhvatne prostorne inventarizacije sesilnih vrsta (gljiva, lišajeva, mahovina, papratnjača i sjemenjača) izvedene su prostorne distribucije brojnosti vrsta za svaku od spomenutih viših taksonomskih skupina. Za rezervat je od ranije bila poznata i prostorna distribucija razvojnih faza prašume (inicijalna faza, optimalna faza, faza starenja, terminalna faza). Korištenjem podataka s MODIS satelitskih snimki (vremenska serija 2000.-2010., vremenska razlučivost 16 dana, prostorna razlučivost 250 x 250 m) u obliku vegetacijskog indeksa EVI, izvedene su procjene (11-godišnji srednjaci i linearni trendovi) prostorno-vremenske distribucije ukupne godišnje fotosintetske aktivnosti za dominantnu etažu prašume. Povezanost geomorfometrijskih varijabli s brojnošću sesilnih vrsta i fotosintetskom aktivnosti testirana je metodama generaliziranog linearnog modeliranja (GLM). Prostorna distribucija razvojnih faza prašume ne zavisi o geomorfometrijskim varijablama. Karakteristike reljefa najviše utječu na brojnost vrsta papratnjača (multiple R=0.67 za optimizirani model), gljiva (R=0.66) i sjemenjača (R=0, 61), manje na brojnost vrsta mahovina (R=0.53), a najmanje na brojnost vrsta lišajeva (R=0.30). Najveći pojedinačni utjecaj na brojnost vrsta u svim taksonomskim skupinama ima nadmorska visina, a najmanji (gotovo zanemariv) zakrivljenost terena, dok se utjecaj preostale tri geomorfometrijske varijable očituje prvenstveno u međusobnim interakcijama, te interakcijama s nadmorskom visinom. Uključivanje razvojne faze prašume kao nominalnog („dummy“) prediktora u model ne povećava značajno spomenute regresijske koeficijente. Ukupna godišnja fotosintetska aktivnost u dominantnoj etaži prašume pada s rastom nadmorske visine i nagibom terena, a raste sa zakrivljenošću terena i topografskom korekcijom za direktnu Sunčevu radijaciju (multiple R=0.82 za optimizirani model), ne zavisi od razvojne faze prašume i značajno pozitivno korelira sa brojnošću vrsta sjemenjača (univarijatni R=0.63), mahovina (R=0.43) i papratnjača (R=0.39). Linearni trendovi ukupne godišnje fotosintetske aktivnosti tijekom jedanaestogodišnjeg razdoblja nisu statistički značajni i ne koreliraju s geomorfometrijskim varijablama, što ukazuje na stabilnost prašumskog ekosustava.

DEM; raster-GIS modeliranje; geomorfometrija; MODIS; EVI; dominantna etaža šume; Fungi; Lichenes; Bryophyta; Pteridophyta; Spermatophyta; brojnost vrsta; GLM

nije evidentirano