nije evidentirano

Otmenost u tretiranju hirurških rana u stomatologiji

Rane u području usne šupljine karakterizira iznimno dobro svojstvo cijeljenja i samozacijeljivanja. Unatoč tome, neke okolnosti zahtijevaju izolaciju intraoralne rane od okoline same usne šupljine i prisutnih mikrobnih kolonizacija. Raspon navedenih kliničkih indikacija je širok, od jednostavnih ekstrakcija zuba, do otvorene kirurgije s podizanjem mukoperiostalnog režnja, te prekrivanja i stabilizacije postavljenih šavova. Isti zahtjevi vrijede i za terapiju ulceroznog gingivitisa i periimplantitisa, uz primjenu medikamentnih pripravaka na parodontnom zavoju kao nosaču. Većina parodontnih zavoja je bazirana na cinkoksid-eugenolu i/ili metakrilatnim polimerima, zbog čega je osnovna značajka ovakvih pripravaka mehanička retencija na području primjene. Klasični pripravci postaju kurativni nakon mješanja pojedinih sastojaka neposredno prije aplikacije ili u dodiru sa slinom. Najveći nedostatak ovakvih fiksiranih gingivnih ili parodontnih zavoja su poteškoće prilikom uklanjanja radi čvrstoće stvrdnutog i prilagođenog materijala, zbog kojih se stvara nelagoda kod pacijenta u vidu potencijalne boli te mogućnost ponovne ozljede područja rane po završenom cijeljenju.

oralna kirurgija; dentalna implantologija; parodontologija; terapija; rana

Rad je napisan na srpskom jeziku.