hrvatski

Julije Domac, život i djelo 1853-1928

Povijesni tragovi obitelji Domac sežu u 17. st. kada su nosili prezime Domčević. Tijekom 19. st., dolazi do kraćenja prezimena u Domac, o čemu nalazimo potvrdu u matičnim knjigama rođenih, vjenčanih i umrlih. Julije Domac (1853–1928) rođen je u Vinkovcima u ljekarničkoj obitelji. Diplomirao je farmaciju u Beču 1874., a doktorirao u Grazu godine 1880. Bio je prvi Hrvat s doktoratom iz kemije i prvi Hrvat koji je dao izvorni prilog europskoj kemiji, objavom svojih znanstvenih radova u međunarodnim znanstvenim časopisima (1881. i 1882.). U tim radovima odredio je i potvrdio strukturu heksena i manitola dobivenog iz manne. Povratkom u domovinu (1882) djelovao je kao profesor kemije na Velikoj realki u Zemunu, a kasnije u Zagrebu, gdje je objavio rad o kemijskoj analizi šećerne repe (1885), prvoj takvoj analizi u Hrvatskoj. Napisao je srednjoškolske udžbenike iz organske kemije, koji su izašli u tri izdanja (1893., 1899., 1906.), te iz anorganske kemije (1901). Tim knjigama omogućio je prihvaćanje suvremenih europskih kemijskih gledišta u Hrvatskoj i znatno utjecao na oblikovanje hrvatske znanstvene kemijske terminologije početkom 20. stoljeća. Nastavu iz farmakognozije na Zagrebačkom sveučilištu preuzeo je 1887. kao suplent, potom kao izvanredni (1896) i redovni profesor (1899). Utemeljio je hrvatsku sveučilišnu farmakognoziju i osnovao sveučilišni Farmakognostički institut (1896), u to doba prvi takav samostalni institut u svijetu. Napisao je farmakognozijski dio Hrvatsko-slavonskog ljekopisa (1901), u kojem je dao izvorne makroskopske i mikroskopske opise droga. Izvorna hrvatska farmakopeja dobila je pozitivne kritike najuglednijih europskih farmaceutskih stručnjaka. Pisana je dvojezično, latinskim i hrvatskim jezikom a imala je i šire značenje kao intelektualni otpor mađarizaciji i odraz težnje hrvatskog naroda za izdvajanjem iz Austro-Ugarske Monarhije. Objavio je i Uputu u farmakognoziju (1899), pisanu kao komentar hrvatskoj farmakopeji, a bila je prvo znanstveno tumačenje botaničkih, farmakognozijskih i kemijskih pojmova na hrvatskom jeziku. Naporima Julija Domca sve su ljekarne u Hrvatskoj bile preuređene prema strogim propisima hrvatske farmakopeje i djelovale su kao zdravstveni zavodi. Sudjelovao je u ljekarničkom zakonodavstvu i svojim čvrstim stavom onemogućio podržavljenje ljekarni, osigurao izradu službenih cjenika lijekova po utvrđenim pravilima i time olakšao rad ljekarnicima. U reformi farmaceutskog studija zalagao se za vizionarsku ideju stvaranja samostalnog Farmaceutskog fakulteta. Medalja Julije Domac je najviša godišnja nagrada Hrvatskog farmaceutskog društva, utemeljena 1955. u spomen Juliju Domcu, a dodjeljuje se za izniman doprinos u promicanju farmacije i farmacijskih znanosti. Julije Domac je svojim bogatim životnim i radnim iskustvom doveo hrvatsko ljekarništvo na najvišu svjetsku razinu. Ova knjiga pisana je u nakani da se ovako značajni ljudi u hrvatskoj povijesti znanosti istrgnu zaboravu i predstave široj znanstvenoj i kulturnoj javnosti.

Julije Domac; povijest farmacije; farmakognozija; hrvatska farmakopeja; farmakokemičar

nije evidentirano