hrvatski

Religijske integracije i uloga pomirenja

Autor ponajprije pokušava definirati jednu od najstarijih pojmova u sociologiji-integraciju, koja je opet neodvojivo povezana s konceptom religije. Religija se pojavljuje u svim predmodernim društvima kao glavni činilac integracije i konsolidacije društva. Ništa ne ujedinjuje ljude bolje od religije. Može se dati mnogo primjera toj tvrdnji: tragični događaji u Alžiru, Indiji, Sjevernoj Irskoj i društvima nedavno pod komunističkim režimom. U svim tim slučajevima religija je važan faktor političke integracije u vrlo različitim unutrašnjim ili vanjskim konfliktima. Opis pojma religijske integracije, slijedi u njenim daljnjim podjelama. Naime, integracija može biti, u različitim stupnjevima rezultat religijskog rituala, religijskog kulta, religijskog simbola, tj. svetog naučavanja, svetog obreda i svetog znaka. Najveća pažnja, naravno, pridaje se obredu jer se on nesumnjivo pojavljuje kao najistaknutiji u procesu integracije. Važnost integrativnih procesa se sada u tekstu proširuje na primjeru hrvatskog društva, kao i kršćanstva uopće. Ovdje povijest daje velik doprinos u osvjetljavanju uloge kršćanstva u ohrabrenju i jačanju nacionalne svijesti. Protekli rat u kojem je religijski simbol igrao značajnu ulogu u homogenizaciji ljudi, isto tako ne može biti ostavljen po strani. Temeljno pitanje ipak ostaje bez odgovora. U kojoj mjeri je integracija produkt originalnog kršćanstva, i je li je ono bilo eksploatirano u tu svrhu bez obzira na njegovu prvobitnu namjeru. Kršćanstvo ne prihvaća povijesne modele i nostalgične zazive iz prošlosti. Nema više kršćanskih društava ili država, ali ima dobrih kršćana, što je sasvim dovoljno za manifestaciju kršćanstva.

integracija, pomirenje, Crkva, kršćanstvo

nije evidentirano