hrvatski

Exempla kao spolia: dva primjera uporabe antičkih mitoloških motiva u srednjovjekovnoj zadarskoj hagiografiji

Tijekom procesa pretvorbe klasične književnosti u kasnoj antici mnogi su elementi antičke mitologije našli svoje mjesto u korpusu ranokršćanske književnosti. Iako izvorno često korišteni kao negativni primjeri čije je demonsko podrijetlo „nova kršćanska paradigma“ razotkrivala, mnogi su „mitološki motivi“, podvrgnuti interpretatio Christiana ušli u kršćansku hagiografiju. Pojedini su ulomci te baštine ugrađeni i u temelje srednjovjekovne hagiografije. U potrazi za domaćim primjerima te tradicije autor u ovome izlaganju razmatra dva motiva iz korpusa hrvatske srednjovjekovne hagiografske baštine. Razmatrajući primjere uklapanje klasičnih „mitoloških“ motiva u legende o prijenosu moći gradskih svetaca zaštitnika (Translationes), autor, uzimajući te primjere mjesne hagiografije, raščlanjuje motive iz legendi o otkriću sv. Krizogona kraj Zadra i prijenosu sv. Anastazije iz Carigrada u Zadar. Raščlanjujući po jedan mitološki motiv iz tih legendi (nazivanje ranosrednjovjekovnih suvremenika otkrića sv. Krizogona, prema Ahilejevim ratnicima Mirmidoncima ; spomen Romula i Rema i njihova tipološka usporedba s zadarskim biskupom i mletačkim duksom u legendi o prijenosu sv. Anastazije) autor upozorava na klasično podrijetlo i moguće predloške tih književnih spolia u mjesnoj hagiografiji. U svjetlu „književno–žanrovskih“ zadanosti i poznatih povijesnih okolnosti, autor nastoji rasvijetliti problem njihovih funkcija i razloge njihova uklapanja u razmotrene legende. Upozoravajući na uočene analogije, ali i značajne razlike, u uporabi tih motiva u razmotrenim tekstovima uočene se karakteristike smještaju u kontekst srednjovjekovne „teorije“ o uporabi klasične poganske književnosti.

Zadar, hagiografija, antički mit, spolia, alegorijsko tumačenje

nije evidentirano