hrvatski

Terapija horizontalne insuficijencije koštanog grebena ekspanzijskim tehnikama

Gubitkom zuba započinje remodelacija koštanog grebena. Alveolarna kost više ne prima fiziološke impulse koji su se za vrijeme žvakanja prenosili preko parodonta, gubi svoju svrhu i atrofira. Oblik i kvaliteta kosti direktno ovise o stupnju resorpcije kosti. Kvaliteta kosti se odnosi na gustoću postojeće kosti. Definirana su 4 tipa ; tip 1 je gusta kost koja pruža odlično kortikalno sidrenje, no prokrvljenost je ograničena. Tip 2 je najbolja kost za oseointegraciju implantata jer pruža dovoljno kortikalno sidrenje, a više je prokrvljena od kosti tipa 1. Tip 3 i 4 su “meke” kosti, najmanje povoljne za implantaciju. Oblik kosti je podijeljen na 5 tipova. Tipovi A i B su najpovoljniji za implantaciju, dok tipovi D i E zahtijevaju neki oblik rekonstrukcije kosti kako bi implantacija bila moguća. Tijekom vremena, širina bezubog alveolarnog grebena smanjuje se i do 50%. Najviše je pogođena bukalna kost koja se većinom prehranjuje preko parodontnog ligamenta i periosta. Preostali koštani greben, koji postupno postaje tanak i poprima oblik oštrice noža, često nije prikladan za postavljanje implantata te zahtijeva rekonstrukciju. Rekonstrukcija grebena je indicirana kada njegova širina iznosi 5 mm ili manje. Najčešće se odabiru dva pristupa: 1) lateralna augmentacija kosti s periodom cijeljenja od barem 5 mjeseci, nakon čega slijedi druga operacija postavljanja implantata 2) lateralno širenje grebena (engl.bone spreading i ridge splitting) s imedijatnim postavljanjem implantata Oba gore navedena pristupa imaju svojih prednosti i nedostataka. Lateralnu augmentaciju kosti moguće je izvršiti na dva načina: 1) granuliranim autolognim, alogenim ili aloplastičnim materijalom 2) čvrstim koštanim blokovima Granulirani materijal zahtijeva korištenje membrana kako bi se zadržao na mjestu i u željenom obliku (mehanička retencija), te kako bi se spriječilo uraštanje mekog tkiva. Ovakav postupak nosi rizik intraoralnog izlaganja membrane i infekcije. Čvrsti koštani blokovi ne zahtijevaju membranu, za kost se fiksiraju mini-vijcima ali predstavljaju veću traumu za pacijenta jer je potrebno otvoriti drugo kirurško polje iz kojeg se uzima koštani presadak (engl.bone grafting). Problem kod koštanih blokova predstavlja i resorpcija od 20- 50% unutar 6 mjeseci. Oba načina su skupa, traže duži vremenski period u kojem će doći do cijeljenja, te drugu operaciju u kojoj će se izvršiti implantiranje, ali su predvidivi i dobro opisani u literaturi (6, 7). Lateralno širenje grebena je u usporedbi s predhodnim tehnikama minimalno invazivno ; nema otvaranja drugog operacijskog polja zbog uzimanja koštanih blokova, implantacija se vrši imedijatno, kraće je vrijeme oporavka ali je ishod nešto manje predvidiv od predhodnog i jako je osjetljivo o tehnici operatera. Također, ne treba zanemariti ni trošak nabavke dodatne opreme i edukacije

oralna kirurgija ; dentalna implantologija ; kost

nije evidentirano