hrvatski

Migracijske politike europskih zemalja: legalni okviri za orijentaciju migranata

Integracijske politike i naturalizacijski zakoni europskih zemalja imaju velik utjecaj na orijentaciju migranata, kao i na mogućnosti razvitka individualnih i kolektivnih migrantskih praksi i djelovanja koje prepoznajemo kao dijasporu. Teži integracijski uvjeti poput nametanja različitih tečajeva koje k tome moraju plaćati sami migranti, ne dopuštaju migrantima posvetiti svoje vrijeme i energiju ciljevima i organizaciji dijaspore. Logičan izbor u takvim uvjetima jest pokušaj ispunjenja svih zahtjeva koje pred njih postavljaju različiti "integracijski ugovori" jer su pravne i društvene sankcije neispunjavanja tih uvjeta previsoke. S druge strane, migranti koji ne mogu ispuniti te uvjete zbog slabog kulturnog kapitala ne spadaju u skupinu unutar koje bi se pronašli akteri voljni i sposobni zamišljati i organizirati se za širu zajednicu i domovinu te je njihova društvena insulacija vjerojatniji ishod od dijasporizacije. U zemljama u kojima je više naglašena politička, a manje društvena i ekonomska integracija, posljedice mogu biti vrlo slične. Usprkos političkoj jednakosti s većinskom populacijom, migranti i njihovi potomci ostaju većinom društveno i ekonomski segregirani, a k tome ih socijalno ne podupire razvijen program integracije jer se pretpostavlja da državljanima sa svim pravima, uključujući i pravo glasovanja i kandidiranja na svim političkim razinama, takav program ni ne treba. Logičan pravac migrantskog orijentiranja tada je u smjeru poboljšanja socioekonomskog statusa što opet zahtijeva puno rada, vremena i odricanja te ne motivira migrante na dijasporske aktivnosti. Velik broj migranata ne uspijeva ni u tri generacije poboljšati svoj socioekonomski status usprkos priskrbljenom državljanstvu, što otvara prostor za drugačije oblike djelovanja, uključujući i proteste, pa i pobune, no ne upućuje automatski na domovinsku re-orijentaciju. Asimilacija i prihvaćanje novih etno-kulturnih identiteta preko granica tako ne uspijeva niti u zemljama s integracijskim modelima ni u zemljama bez ili sa "slabijim" integracijskim modelima jer su migranti na nižim društvenim pozicijama već odavno shvatili da pokušaji asimilacije ne vode poboljšanju vlastite socioekonomske pozicije. Uz to postoji jasan društveni mehanizam kojim se sprječava asimilacija usprkos proklamiranim vrijednostima jednakosti kroz sličnost, barem kada su temeljne kulturne vrijednosti u pitanju. Bilo koji vidljivi marker različitog kulturnog i etničkog porijekla uključujući i različita imena i prezimena te naglasak koristi se za diskriminaciju u svakodnevici, što automatski društveno i ekonomski isključuje velike dijelove migrantske populacije.

migracijska politika, migracije, migranti, EU

nije evidentirano