hrvatski

(De)konstrukcija modela javne komunikacije u hrvatskoj privatizaciji

U analizi autor rabi dvije glavne skupine podataka. Prva skupina podataka sastavljena je od odabrane medijske građe. Druga skupina podataka dobivena je (planiranim) istraživanjima javnog mnijenja o “klasičnoj” i masovnoj/kuponskoj privatizaciji. Oba su istraživanja javnog mnijenja provedena tijekom 1998. godine. To su, ujedno, i prva sustavna istraživanja hrvatskog javnog mnijenja o privatizaciji. U radu autor, ponajprije, razgraničuje glavne pojmove. Na tragu Habermasovih analiza iz sastava javnosti isključio je institucionalno organiziranu javnost. Analitički je, dakle, određenje javnosti istovrsno javnosti privatnika. Analizom osnovnih sastavnica javne imaginacije autor pokazuje da je javnost privatnika “prirodno” smještena na položaj jednog od metasistemskih subjekata modernizacije. Sukladno tomu, definira i javnu komunikaciju. To nije svaka medijska komunikacija nego ona koja zadovoljava dva osnovna uvjeta. Prvi je prisutnost javnosti privatnika. Drugi je javni interes kao predmet posredovanja te javnosti. Sukladno tomu, autor dosljedno analitički razlikuje javno komuniciranje od pojmova kakvi su masovno komuniciranje ili medijsko komuniciranje. Tim sintagmama, sukladno autorovoj analizi, treba označiti tehničke modalitete komuniciranja, a ne javno komuniciranje. Javna se komunikacija može pojaviti u svakom tehničkom modalitetu. Na tragu referentne literature autor razlikuje tri takva, tehnička, predloška: tehnički prostodušnu interpersonalnu komunikaciju ; interpersonalnu komunikaciju s pomoću strojeva, te masovno komuniciranje s pomoću masovnih medija. Posljednji tehnički predložak autor izjednačuje s industrijski organiziranim komuniciranjem. U njemu se javlja pojam: masa. Ali on nije sociologijski nego konstrukcijski pojam, svojstven modelu. U konstrukciji modela javne komunikacije o privatizaciji autor vidi jednu dosljednu tendenciju. Ona se pokazuje u tome da se oteža ili onemogući javno komuniciranje. To se postiže na dva glavna načina. Prvi način vidljiv je u institucionalnom posredovanju javne komunikacije u medijima. Način se oslanja na dva glavna predloška medijskog djelovanja. Sukladno analitičkoj tradiciji autor ih zove “bijelim” i “žutim” predloškom. Prvoga češće rabi institucionalno organizirana javnost, a drugog medijski poduzetnici. Prvim se posreduje privatizacija kao dogovorena zbilja, a drugim kao zbilja s neprijateljskim sudionicima. No zajednička je zadaća oba predloška otežati uspostavu javnog komuniciranja o privatizaciji i “premjestiti” ga u masovno komuniciranje, odvojeno od javnog interesa. Drugi način slabljenja javnog komuniciranja o privatizaciji autor vidi u otežavanju položaja javnosti privatnika da djeluje kao autonomni komunikator o privatizaciji. Otežavanje se zbiva na dvije razine. Prva je razina obavijesna. Autor izravno tvrdi, i podacima pokazuje, da je javnost privatnika u “obavijesnom egzilu”. Zato ne može, već zbog manjka kompetencije, biti mjerodavnim sudionikom javne komunikacije o privatizaciji. Druga je razina strukturna. Autor pokazuje da se javnost privatnika praktično vlada kao javni posrednik imaginarnih institucija: imaginarnog sindikata privatizacijskih gubitnika i imaginarnog sindikata privatizacijskih poduzetnika. Drugim riječima, ona odustaje od posredovanja javnog interesa i zamjenjuje ga projiciranim grupnim. Ta redukcija je, po autorovoj ocjeni, prirodna posljedica opisanog “obavijesnog egzila” javnosti privatnika. Ali i sistemske činjenice da hrvatsko društvo nije (projektivno) afirmiralo modernizacijske sastavnice javnog interesa. Time su se iz privatizacije izgubili elementi racionalne procjene razvojnih efekata. I relativirala razlika između poduzetničkog i špekulantskog ponašanja u privatizaciji. Na tu činjenicu svi akteri privatizacije reagiraju jačajući grupne interese i konfliktno ponašanje. Time se komunikacijski suspendira javni interes. A bez javnog interesa nema ni javne komunikacije o privatizaciji, te primjerena strategijskog upravljanja procesom.

hrvatska privatizacija, hrvatska javnost, javna komunikacija, javnost

nije evidentirano