hrvatski

Najstariji urbonimi kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog Splita: Aspalathos, Spalatum i Jeronimov palatium villae u svjetlu povijesnih izvora

Autor analizira vrijednost povijesnog gradiva baštinjenog u Jeronimovom nastavku (Hieronymi Chronicon) Euzebijeve kronike (Eusebii Pamphili Chronici canones). Bavi se pitanjem filijacije rukopisâ, pitanjem o prvenstvu imena Spalatum ili Aspalathos kao najstarijoj toponomastičkoj potvrdi imena koje će se afirmirati kao splitski urbonim, pitanjem o vrijednosti Jeronimova izraza palatium villae, te pitanjem o pripadnosti ili nepripadnosti potonjega realnoj kasnoantičkoj terminologiji. Najstarije toponomastičke potvrde imena koje će s vremenom zaživjeti kao urbonim Splita potječu iz rukopisnog naslijeđa Jeronimove kronike, točnije različitih grana filijacije temeljnoga rukopisa. U 5. i 6. st. su nastavljači Jeronimove kronike, Prosper Akvitanski i Galski anonim, preuzeli djelo crkvenoga naučitelja u formi sažetka s nastavcima do vlastitog vremena, također raspolažući različitim rukopisnim verzijama kronike ; varijantama splitskog urbonima koje oni donose ne može se rekonstruirati izvoran oblik Jeronimova zapisa. Dvije (a moguće i tri), najstarije potvrde Jeronimova nastavka Euzebijeve svjetske kronike donose različito formulirane lokacije Dioklecijanove smrti: in villa sua Spalato, in villae suae palatio (i, možda, in villa sua Aspalato). U potrazi za izvornim oblikom zapisa o Dioklecijanovoj smrti nemoguće je i neproduktivno pozivati se na načelo najstarije potvrde teksta: odabir te potvrde ovisi o stavu istraživača prema argumentima starijih izdavača. Ne može se tvrditi da u dalmatinskim poglavljima De administrando imperio kao ime grada Splita figurira isključivo varijanta ἡ Ἀσπάλαθος, jer je takva grafija u spisu potvrđena samo jednom ; samo jednom je, i to u ranijem poglavlju, potvrđena i grafija τὸ Ἀσπάλαθον. Neobičan oblik ἡ Ἀσπάλαθος kod Konstantina Porfirogeneta je zasnovan na hiperkorekciji i etimologiziranju ; ta se inačica ovog urbonima u citiranom obliku zatječe jedino kod Porfirogeneta te vjerojatno predstavlja grecizirani toponim čiji se latinski predložak javlja u varijantama Aspalatho i Aspalato u Notitia dignitatum te u nekim kodeksima koji sadrže prijepise Jeronimova nastavka Euzebijeve kronike. Porijeklo kontaminacije toponima valja tražiti u asimilaciji toponima Spalatum s latinskim prijedlogom ad: Ad–Spalatum. U De administrando imperio radi se o polusloženici generiranoj iz izvornog Spalatum ili Aspalatum, opremljenoj ženskim članom ἡ. Nesigurnost redaktora, koji varira nominativni oblik imena grada, donoseći na drugom mjestu i varijantu Ἀσπάλαϑον, pokazuje da je riječ o toponimu zapadne, latinske provenijencije. Jedini primjer toponima u ženskom rodu i sufiksa –ος nalazi se u apartnom 30. poglavlju spisa što otvara mogućnost da je specifična poraba rezultat naknadne preradbe ; korigirana grafija ἡ Ἀσπάλαθος posteriorna je predlošku vjernijoj τὸ Ἀσπάλαθον, preuzetoj iz kataloga gradova sastavljenoga na podlozi izvornih podataka iz gradskih općina Dalmacije. Neuobičajena inačica toponima, Aspalatum, javlja se samo iznimno te nije ostavila dubljeg traga u lokalnoj urbonimiji ; iz *Aspalat(h)um nisu izvedeni jekavski oblik Spljet niti ikavski oblik Split. Vijest o Dioklecijanovoj smrti pripada Jeronimovim dodacima Euzebijevim Kroničarskim kanonima nastalima korištenjem takozvanom Kaisergeschichte, skupom kratkih biografija careva od Augustova principata do zaključno 337. ili 357. g. Odgovornost za ugrađivanje podataka na tim mjestima je Jeronimova, bilo da ih je crpio iz KG ili kombinirao ovu s vlastitim saznanjima. Uvidom u filijaciju najstarijih rukopisa Kronike i u njihova sukcesivna prepisivanja pokazuje se da sintagma in villae suae palatio nije nipošto mogla uroditi sintagmom in villa sua Spalato ili in villa sua Aspalato, već je moguć samo obrnuti slučaj. Do previda je došlo kod jednog od ranih Jeronimovih prepisivača, između 380-ih godina i sredine 5. st. Pred Jeronimom je u KG stajao zapis in villa sua Spalato ; taj unos u nastavak Euzebijeve svjetske kronike potječe iz vrela prvotno sastavljenog 337. ili 357. g., s najstarijim spomenom splitskog toponima kojeg je moguće apsolutno datirati. Varijantna čitanja poput in villae suae palatio pružaju uvid u predodžbe suvremenika koji su slične sintagme držali važećima. Naziv villa za Dioklecijanovu palaču u kasnoantičkim pisanim izvorima ne označava zgradu, arhitektonsku strukturu, građevinu, već prije svega seosko okružje. Iako je formulacija in villae suae palatio jedinstvena u terminologiji kasnoantičkih dvorskih građevina, podudara se s terminologijom De administrando imperio: grad, κάστρον je u interpretaciji Porfirogeneta prostorni okvir unutar kojega je Dioklecijan dao sagraditi palače. Palatium, kao dio villae, semantički je sasvim ubrojiv u kontekst 5. st., kada takvom formulacijom barataju Jeronimovi prepisivači, bilo da pod imenicom villa podrazumijevaju posjed (u kojem je slučaju palatium Dioklecijanova palača), bilo da pod njom podrazumijevaju cjelokupnu palaču (u kojem je slučaju palatium carev stan u dijelu palače). Do Porfirogeneta je mogao doprijeti izvor koji je južnu četvrtinu masiva Dioklecijanove palače nazivao palatium ; jednako je tako taj izvor pojmom palatium mogao nazivati čitav kompleks omeđen zidinama i kulama koji se danas podrazumijeva pod “Dioklecijanovom palačom” – monumentalno središte splitskog carskog posjeda, villae u Spalatu.

Split, kasna antika, rani srednji vijek, urbonimi, poleogeneza

Tiskano u veljači 2013.