hrvatski

Smjeranje prema drugom: ‘Drugi smjer’ Jacquesa Derride

Uvodna studija Marka Zlomislića i Zdenka Zemana “Smjeranje prema drugom: Drugi smjer Jacquesa Derride” raščlanjuje Derridinu argumentaciju u ponuđenom spisu te izdvaja njezine ključne poteze i teze, dovodeći ih pritom u (pojašnjujuće-kontekstualizirajući) odnos s “paralelnim” mjestima u nekim drugim novijim Derridin spisima. Pritom se, prema Zlomislićevoj i Zemanovoj interpretaciji teksta, središnjom pokazuje spoznaja o drugosti kao izvorištu identiteta. Kao stvar kulture (a ne biologije), identitet, prema Derridi, svagda nužno implicira dvostruku napetost i razliku: onu spram drugih (izvanjska razlika) te onu spram vlastite drugosti i drukčijosti (nutarnja razlika). U tom smislu identitet, dakle, svagda ostaje ireducibilno otvorenim ili, štoviše, uvijek iznova stvaranim, upravo tim razlikama. Ne postoji, dakle, – dokazuje nam, odnosno podsjeća nas, Derrida – nešto takvo kao “čisto”, jednom za svagda fiksirano, u sebi zatvoreno sebstvo. Zlomislić i Zeman u uvodnoj studiji pokazuju da svi argumentacijski tokovi i “petlje” u Derridinom Drugom smjeru, unatoč svoj svojoj raznovrsnosti, fascinantnoj razvedenosti, zavodljivosti i gotovo labirintskoj razigranosti, izviru upravo iz te stožerne koncepcije identiteta – koncepcije koju, drži Derrida – valja ne samo spoznati nego i vrlo ozbiljno uzeti kao mjerodavnu i smjerodavnu točku (i) u svakodnevnom političkom životu.

identitet, drugi, razlika

nije evidentirano