hrvatski

Tehnička modernizacija i povijest pojedinca

U radu autor istražuje koliko su odvojivi pojedini ‘sektori’ modernizacije u strategiji razvitka. Posebno, koliko je odvojiva institucionalna modernizacija (politička, pravna) od tehničke modernizacije. Stoga analizira tehničku modernizaciju kao proces strukturno povezan s oblikovanjem/socijalnim konstruiranjem pojedinih likova pojedinaca. Autor izdvaja tri takva posebna lika koji su u temelju tehničke modernizacije. To su reprezentativni pojedinac, tipičan za prvu, ‘klasičnu’, tehničku modrnizaciju kojoj je cilj konstrukcija industrijskog poretka i proizvodne strukture; hiroviti pojedinac, s pomoću kojega se oblikuje druga faza tehničke modernizacije kojoj je cilj razviti proizvodnju za masovne potrebe i rekonstruirati tehnički sklop kako bi bio sposoban proizvoditi sukladno novim mjerilima industrijske kvalitete; pojedinac/baštinik je onaj model pojedinca s pomoću kojega se oblikuje tehnička modernizacija sa specifičnim ciljevima u najnovijem ‘svemirskom’ razdoblju; njegova prisutnost osigurava novu tehničku modernizaciju zasnovanu na tehnički simuliranim strojevima po predlošku živih organizama. Autor zaključuje da se sektori političke, tehničke i urbane modernizacije ne mogu odvojiti bez negativnih posljedica u strategiji razvitka. To je posebno važno za strategije razvitka tranzicijskih zemalja u kojima, zbog niza posebnih okolnosti, stvorenih u paradoksalnoj socijalističkoj modrnizaciji, ispuštanje tehničke modernizacije i favoriziranje institucionalne umjesto nje može proizvesti strategijske protuučinke ohrabrujući procese odvajanja od građanskog društva, posebno rentijersku birokratizaciju.

Institucionalna modernizacija; tehnička modernizacija; modeli pojedinca; strategije razvoja; tranzicija

nije evidentirano