hrvatski

Sezonski aspekti hranidbe čaglja (Canis aureus L.) u istočnoj Hrvatskoj

Značajni porast populacije čaglja primijećen je u posljednjih dvadesetak godina u istočnoj Hrvatskoj. Radi boljeg poznavanja uloge čaglja u ekosustavu i utjecaja na ostale vrste divljači, istraživane su njegove hranidbene navike tijekom godine. Sadržaj želuca 238 primjeraka čagljeva, odstrijeljenih tijekom triju lovnih sezona od 2008. do 2011. godine, pregledan je i analiziran makroskopski ili pod lupom. Broj uzoraka prema godišnjem dobu odstrela iznosio je: 43 u proljeće, 51 u ljeto, 77 u jesen i 67 zimi. Hranidbene navike čaglja utvrđene su primjenom koeficijenta praznosti želuca i postotka učestalosti pojavljivanja pojedinih hranidbenih kategorija. Čagljevi su tipični oportunisti koji konzumiraju najlakše dostupnu hranu u određenom kalendarskom razdoblju, a prednost daju animalnoj hrani (lešine životinja, mesni otpad i glodavce). Ostaci odbačenih dijelova odstrijeljene krupne divljači nađeni su tijekom jeseni i zime u vrijeme glavne lovne sezone. Ostaci krupne divljači, preostali od obrade nakon odstrela, nađeni su tijekom jeseni i zime u vrijeme glavne lovne sezone. U sezoni razmnožavanja i odgoja mladunčadi (proljeće, ljeto) sitni glodavci su često zastupljeni u hranidbi čagljeva. Mesni otpad podrijetlom od domaćih životinja konzumiran je uglavnom sezonski u vrijeme svinjokolja. Povremeno je u hranidbi zastupljen biljni materijal, ovisno o vremenu dozrijevanja ratarskih kultura i voća. Čagalj ima važnu sanitarnu ulogu u ekosustavima lovišta. Veličinu populacije potrebno je držati pod kontrolom, jer u nedostatku mesnog otpada i glodavaca može pribjeći predacijskom lovu, prije svega pomlatka krupne divljači.

hranidba ; čagalj ; Canis aureus ; istočna Hrvatska

nije evidentirano