hrvatski

Mavrova pjesnička potraga za Bogom i za sobom

Članak analizira duhovno pjesništvo Mavra Vetranovića i njegov kritičan odnos prema Crkvi kojoj je pripadao kao benediktinski redovnik. Njegovi reformistički pogledi proizlaze iz osobnih iskustava u reformi benediktinskog samostana na Mljetu na opservantsko pravilo. Njegovo je pjesništvo prožeto i domoljubnim osjećajem prema Dubrovačkoj Republici, također ne bez kritičnosti. Primjećivao je i druge dubrovačke i europske probleme svoga vremena. Po introspektivnosti, kristocentričnosti i slici čovjeka obuzetog zlim strastima, Vetranovićeva religioznost podsjeća na kasnosrednjovjekovni vjerski pokret devotio moderna, no od njega se razlikuje jer joj nedostaje osobne bliskosti s Bogom, zajedništva s drugima na tom putu i optimističkog vjerovanja da je moguće njegovanjem vrlina, duhovnim vježbama, molitvama i karitativnim djelima obnoviti sebe i utjecati na zajednicu. On pjeva o grijehu, smrti, iskušenjima tijela, bolima i razočaranjima, Kristovoj muci, Božjem sudu, Mariji – tješiteljici, o skučenosti ljudske spoznaje i granicama ljudske slobode. U duhu vremena, njegova je vjera kristocentrična, ali na pesimističan način. S duhovnom prtljagom srednjovjekovlja Mavro Vetranović upustio se u razmišljanja o novoj poetici te o političkim i duhovnim potrebama svoga burnog vremena.

srednji vijek, Dubrovnik, pjesništvo, religija, benediktinci, Mavro Vetranović

nije evidentirano