Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvog svjetskog rata (CROSBI ID 10664)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Dobrovšak, Ljiljana Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvog svjetskog rata. Osijek: Židovska općina Osijek ; Čarobni tim, 2013

Podaci o odgovornosti

Dobrovšak, Ljiljana

Beissmann, Željko

Kuna, Dubravka

hrvatski

Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvog svjetskog rata

U Osijeku se prve vijesti o Židovima, zarobljenicima i trgovcima, javljaju krajem 17. stoljeća neposredno nakon i tijekom oslobođenja Osijeka i Slavonije od Turaka Osmanlija. Od početka 18. stoljeća pa sve do 1783. i donošenja Patenta Systematica Gentis Judaicae Regulatio hrvatsko-ugarskog kralja Josipa II. Židovi se u Osijeku spominju samo kao „prolazni trgovci“ ili su u službi austrijske vojske, a sve zbog brojnih ugarskih zakona koji su im zabranjivali nastanjivanje u Kraljevini Ugarskoj/Mađarskoj, kao i u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. U tom su razdoblju u grad na Dravi Židovi dolazili trgovati zadržavajući se samo nekoliko dana u Osijeku za vrijeme održavanja sajmova. Iako se nisu smjeli naseljavati ipak nalazimo u Osijeku od 1746. do 1752. dvije židovske obitelji Hirshl s 11 članova, koje su tu kratkotrajno naseljene na temelju dozvole kraljice Marije Terezije. Prilike se, glede njihova naseljavanja mijenjaju donošenjem Patenta Gens Judaica koji je omogućio stalni boravak Židova i u Osijeku, te se od tada prati njihovo doseljavanje/naseljavanje. Iako je 1783. u Osijeku živjelo vrlo malo židovskih obitelji (jedna do dvije) njihov se broj povećava od 1831. kada je popisano 8 obitelji sa 43 člana, a deset godina potom započinje njihovo snažno doseljavanje, i to prvo iz obližnjih mjesta slavonskih županija i srijemske županije, a potom iz susjednih južnougarskih županija (posebice Baranje). Taj val imigracije Židova, najvećim dijelom aškenaskog porijekla s njemačkim prezimenima, rezultirao je primjenom zakonskoga članka 29./1840. (De Israelitis) izglasanog na Ugarskom/Mađarskom saboru koji im je uz brojne olakšice (npr. izgradnja tvornica, bavljenje trgovinom i obrtom, kupovina nekretnina i zemlje i dr.) osigurao naseljavanje u slobodne i kraljevske gradove pa tako i u Osijek, što potvrđuje detaljan popis iz kraja 1846. koji bilježi na širem području Osijeka 33 židovske obitelji sa 175 članova. U tom razdoblju u Osijeku nastaje i židovska općina kao prvo „molitveno društvo“. Po nekim zapisima je osnovana u Gornjem gradu 1845., a po drugima dvije godine potom. No, budući da je prvi službeni zapisnik općinskoga sastanka sastavljen krajem 1849. ta se godina smatra i godinom osnutka osječke Židovske bogoštovne općine ; židovska zajednica je tada imala 40 obitelji koje su plaćale porez (nema podataka koliko je to članova, vjerojatno više od 200). Od sredine 19. stoljeća započinje uspon židovske zajednice, koja je u gradu na Dravi dobila zemljišta za groblja, organizirala vođenje matičnih knjiga i pokrenula konfesionalnu školu (1852.), dobila 1856. prvog službenog i školovanog rabina, sagradila u Gornjem gradu velebnu sinagogu (1869.) i drugo. Povećanje židovskog stanovništva i teritorijalna udaljenost Gornjega od Donjega grada utjecali su na jednu osječku posebnost, a to je osnutak 1862. još jedne, donjogradske, židovske bogoštovne općine. Sve veći porast broja židovskog stanovništva diljem Austro-Ugarske Monarhije utjecao je, na državnoj razini, donošenje niza liberalnih zakona koji su u drugoj polovici 19. stoljeća osigurali potpunu emancipaciju Židova, koji su već tada Osijek doživljavali kao svoje ognjište prihvativši dobar dio običaja sredine u kojoj su živjeli. Budući da su općine osnovni oblik organiziranja židovskih zajednica okupljale su Židove radi molitve u sinagogama, prilikom značajnih općinskih i inih obljetnica, te komemoracija, osiguravale vjersko obrazovanje i organizirale proslave praznika, bile su i socijalne zajednice koje su vodile brigu o svojim članovima, osobito najpotrebitijima: siromašnima, udovicama, djeci bez roditelja, bolesnima, ratnim izbjeglicama, stradalima i drugima. Pripadnost općini bila je obvezna, a svaki je Židov pripadao općini na području prebivanja ili na kojem je području posjedovao ili držao u zakupu nekretnine, vodio obrt, imao trgovinu ili industrijsko poduzeće. Živjeli su u svim dijelovima grada, ali najviše je Židova bilo u Gornjem gradu. Sudjelovali su u radu više društava što je ukazivalo na snažan društveni život ; bilo je mnogo glazbenih i inih aktivnosti koja su pobuđivala veliko zanimanje u gradu, čak i u nežidovskim krugovima. Većina osječkih Židova bavila se tradicionalnim poslom – trgovinom i obrtom, a od 80-ih godina 19. stoljeća sve je više odvjetnika, liječnika, bankara, industrijalaca (posebice u prehrambenoj industriji), profesora, učitelja, graditelja i pripadnika drugih zvanja. U njihovim obiteljima – trgovačkim, obrtničkim, bankarskim te obiteljima industrijalaca i intelektualaca, među pripadnicima srednjih i nižih slojeva (sitni obrtnici, niži činovnici, tipografski, tekstilni i ini radnici, poljodjelci, nadničari i drugi) – govorilo se ne samo hrvatskim jezikom, nego i njemačkim, tzv. esekerskim, mađarskim i drugim jezicima, već odakle su se „novi Osječani“ doseljavali u grad na Dravi radi posla ili drugih razloga. Pri tome značenje Židova u povijesti Osijeka jačala je usporedo s mogućnostima koje su im se pružale u multinacionalnoj zajednici u kojoj su živjeli. Ukorijenjeni u gospodarski, kulturni, društveni i ini život grada utkali su do Prvoga svjetskog rata, a i u desetljećima potom, i svoj golem doprinos sveukupnom životu Osijeka, a on će nakratko biti zaustavljen od 1914. do 1918. u ratnoj europskoj i svjetskoj oluji i potom ih usmjeriti u vrijeme gospodarske nestabilnosti, oskudice i društvenog previranja unutar granica nove države Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije što je utjecalo na velike i brojne promjene, posebice u gospodarstvu i Židovi u Osijeku našli su se u posve novim prilikama zbog prekida snažnih veza s mnogo većim židovskim zajednicama u nekadašnjim austro-ugarskim pokrajinama. Međutim, u godinama i desetljećima koji će slijediti značenje Židova u povijesti grada na Dravi jačalo je usporedo s mogućnostima koje su im se pružale u multinacionalnoj zajednici u kojoj su živjeli. Ukorijenjeni u gospodarski, kulturni, društveni i ini život grada i nadalje su tkali svoj doprinos u sveukupnom životu Osijeka.

Židovi; Osijek; popis; doseljavanje

nije evidentirano

engleski

Jews in Osijek from the Early Settlement until the End of the World War I

nije evidentirano

Jews; Osijek; census; immigration

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Osijek: Židovska općina Osijek ; Čarobni tim

2013.

978-953-57078-2-0

410

objavljeno

Povezanost rada

Povijest