hrvatski

Suvremene muško-ženske konstrukcije u američkim televizijskim serijama Seks i grad, Kućanice i Vatreni dečki

Prva istraživanja o reprezentaciji roda u popularnoj kulturi počela su s feminističkim proučavanjem konstrukcije ženskosti, dok se muškost prihvaćala kao nešto što se implicite podrazumijeva kao normativ pa se uglavnom zasebno nije ni proučavala. S promjenama u društvenim i ekonomskim uvjetima, jačim prodorom feminističke teorije, britanskih kulturnih studija, američkih televizijskih studija, postfeminističke kritike i s jačanjem queer teorije, pitanje medijske reprezentacije roda, osobito muškosti, dobiva važnije mjesto. U ovome članku istražuju se načini konstrukcije suvremene ženskosti i muškosti na primjerima američkih recentnih televizijskih serija (Vatreni dečki, Kućanice i Seks i grad).Cilj je prikazati osobine koje se pripisuju muškarcima i ženama u suvremenim američkim serijama, a koje su proizašle kao rezultat potreba potrošačkoga društva. Idealizacija izgleda, kult tijela i seksualnost postali su neka od važnijih normativnih rodnih očekivanja. Masovno društvo sugerira da privlačan vanjski izgled pridonosi većem osjećaju moći, uspješnosti, samodostatnosti i samokontrole pa medijske reprezentacije podupiru te društveno dominantne kategorije roda i postavljaju ih kao poželjan identitet. Metodološki postupci korišteni u članku zasnivaju se na sekundarnoj analizi teorijske građe, ponajprije iz navedenih područja, te na analizi navedenih serija. Rezultati istraživanja pokazuju kako stereotipno shvaćanje roda uglavnom nije snažnije poljuljano iako stroga tradicionalna rodna podjela više nije tako kruta. Neovisno o rodu privilegiraju se i kao dominantni kulturni imperativi nameću seksualizirani izgled, tijelo, zabava, užitak, samosvijest i osobni izbor. Novi načini reprezentacije muškaraca također se sve više oslanjaju na objektivizaciju i izgled, a neke druge stereotipno prihvaćene muške osobine polako gube primat, prepleću se s tradicionalno ženskim osobinama ili nestaju. Premda neke feminističke teoretičarke tvrde kako su se svjesnim medijskim korištenjem vanjštine žene oslobodile falogocentrične patrijarhalne uloge i postale gospodaricama vlastitih sudbina, članak pokušava pokazati kako je oslobođenje prividno, te kako žene, kao i muškarci, postaju žrtvama kulture konzumerizma koja je opsjednuta mladošću, izgledom i tijelom te se primarno fiksira na vizualnom i fizičkom, a tek sekundarno na drugim društvenim pokazateljima identiteta poput jezika, performativnosti ili pripadnosti nekoj skupini.

rod ; medijske reprezentacije ; kult tijela ; potrošačka kultura

nije evidentirano