Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena za Svetu dubrovačku metropoliju (CROSBI ID 11154)

Urednička knjiga | monografija (znanstvena)

Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena za Svetu dubrovačku metropoliju / Seferović, Relja (ur.) Zagreb : Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, 2012

Podaci o odgovornosti

Seferović, Relja

Stipetić, Vladimir

hrvatski

Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena za Svetu dubrovačku metropoliju

Katolička vjera temeljna je poveznica koja je držala na okupu rascjepkani teritorij srednjovjekovne komune, a kasnije samostalne Republike u trajno nesklonom političkom okruženju. Ona je ujedno jamčila unutarnju solidarnost stanovnika i njihovu odanost općem probitku. Oblikujući svoju zajednicu u katoličkom duhu dubrovačke su vlasti stoljećima nastojale odrediti svoj status prema Rimskoj crkvi. Unatoč iskrenom prihvaćanju vjere kao jednog od stupova određenja cijele zajednice i osjećaja osobne pripadnosti goleme većine podanika Republike, već su brojna dosadašnja historiografska istraživanja upozorila na trajne napore vladajućih tijela Republike da izbjegnu svaki politički utjecaj Svete stolice i dobiju posebno pravo odlučivanja o sudbini svih crkvenih ustanova na području pod svojim političkim nadzorom. Nastojanja Senata da nametne svoju volju u svakom iole značajnijem pitanju u životu dubrovačke nadbiskupije osobito su prisutna od sredine 17. do druge polovice 18. stoljeća, u vrijeme kada je veliki potres 1667. sa svojim posljedicama ubrzao niz duhovnih, društvenih i gospodarskih kretanja u Gradu. Bujica događaja koja je zahvatila najviše državne i crkvene strukture prije svega je utjecala na život pojedinaca, od malih seoskih župa do nadbiskupova dvora, od udaljenih samostana do sjedišta Kongregacijâ /Provincial (Congregational) Sees/, od oporuka prelata do zaređenja novih redovnika i redovnica, od seoskih župnika do domaćih i stranih klerika koji su zastupali Dubrovačku Republiku u međunarodnim središtima moći. Ovo je vrijeme kada je dubrovačka Crkva, poslije dugotrajnih diplomatskih napora, potpuno podvrgnuta nadzoru Senata. Međutim, kada su dubrovački vlastodršci dobili povlasticu iz Rima da samostalno biraju svog nadbiskupa, time su se zapravo lišili dragocjenog korektora vlastitih postupaka i neopozivo izabrali izolaciju osuđenu na propast. U takvim okolnostima sukobi s domaćim i stranim crkvenim prelatima bili su neizbježni. Iako su se crkveni materijalni izvori, a nadasve trajna novčana pomoć Svete stolice pokazali nezaobilaznima u desetljećima obnove Grada poslije velikog potresa, svi pokušaji da se poboljša status Crkve u Republici nailazili su na zid međusobnog nerazumijevanja: dok je Senat svoju težnju za punim nadzorom obrazlagao vlastitim materijalnim izdacima za nadbiskupiju, dvije sufraganske biskupije, brojne župe i samostane, klerici su se iscrpljivali u uzaludnim nastojanjima da zaštite svoje pravo na samostalnost, pozivajući se na tradiciju i posebni status bez podaništva svjetovnim vlastima. Razmatrajući navedenu problematiku u vrijeme kada se već jasno razabirao bliski kraj Republike, dubrovački historiografi iz crkvenih redova prihvaćali su suvremene prosvjetiteljske nazore, približavajući se vlastitim radom dosezima zapadnoevropskih mislilaca. Kako su ova zbivanja u smiraj Republike utjecala na domaću historiografiju primjer su Prolegomena iz pera dubrovačkog vlastelina, dominikanca, izuzetno darovita i načitana povjesničara Serafina Marije Cerve (1686-1759). Njegov dragocjeni tekst razvrstan u 40 poglavlja razmatra ustroj vlasti Republike, rad državnih vijeća, raznovrsne odnose između Crkve i države na razini povijesti ustanova kao i svakodnevnog života, dodire između katolika i nekatoličkog stanovništva, jezik prvih stanovnika ovoga kraja, bogatstvo crkvenoga blaga. Prilazeći njegovu djelu kao ishodišnoj točki za cjelovito razmatranje cjelokupne prošlosti dubrovačke Crkve, istodobno uviđamo koliko je povijesna znanost igrala važnu ulogu u tadašnjoj svakodnevici, politici, diplomaciji, gospodarstvu. Cervin historiografski rad nastoji rasvijetliti sadašnjost izučavajući prošlost ; autor ovdje svjesno izbjegava teme koje su ostale zarobljene u prošlosti, koje ne čine dio njegove sredine, zaokupljen je svojom svakodnevicom i do detalja raščlanjuje samo one pojave kojima neposredno svjedoči. Takav svojevrsni pragmatizam objašnjava činjenica da je svojim radom htio naći put iz krize s kojom se sučelilo dubrovačko društvo, željno konkretnih rješenja. Pozivajući na razumijevanje i skladne odnose između Crkve i države, udova istog tijela, zagovarao je svojevrstan kompromis među glavnim silama koje su oblikovale Republiku i isticao stare, naoko prevladane vrijednosti. Živio je u vremenu promjena, bremenitom brojnim teškoćama koje su najavile kraj Republike, pogađajući dubrovačku Crkvu, ali i državu u cjelini. Da bismo što potpunije razumjeli složene procese, vanjski i unutarnji pogled u oronulo zdanje dubrovačke Crkve u vrijeme poslije velikog potresa prirodno traži pratnju dobro obaviještenog i u velikoj mjeri nepristranog sudionika zbivanja. Cerva to uistinu jest i kao takav naposlijetku zaslužuje objavu cjelovitog prijevoda svoje rasprave Prolegomena, ponuđene ovdje na uvid stručnjacima iz niza humanističkih disciplina. Time će Prolegomena nadživjeti svog autora, nudeći nova tumačenja i uređenu nisku bisera iz dubrovačke povijesti, kao što je dubrovačka Crkva nadživjela Republiku, iskoračivši izvan njezinih okvira zahvaljujući intelektualcima u svojim redovima. Četrdeset poglavlja Prolegomena uravnoteženo je s četiri velike cjeline uvodne rasprave naslovljene Crkva iza Dvora, posvećene žalosnoj sudbini jednog velikog zdanja koje je, dugoročno nepromišljenom politikom državnog vrha i neprikladnim istupima pojedinih crkvenih glavara (ne želeći se prilagoditi promjenama), poljuljano iz temelja. Razmišljajući u širokom okviru omeđenom naporima nadbiskupa da zaštite svoje dostojanstvo i nižih klerika da osiguraju puko preživljavanje u državi koja je tek formalno štitila duhovne vrijednosti, suvremeni je povjesničar u sjeni svog izabranog mentora iz 18. stoljeća došao do zaključka da je samo zajednički predani rad svjetovne i duhovne domene mogao spriječiti katastrofu koja se početkom 19. stoljeća nadvila nad nekoć skladnu zajednicu. Zaslijepljeni kratkoročnim ciljevima, nespremni na nužne promjene u vlastitom razmišljanju, svjetovni prvaci snose preveliku odgovornost za slabljenje svoje Crkve, nepovratno oslabivši jedan od temelja Republike, pri čemu im je išla na ruku inertnost mnogih utjecajnih klerika, bježeći od vlastite odgovornosti u zajednici. Da bismo danas sagledali Cervin rad u pravom svjetlu, trebalo je prirediti ovaj prijevod i popratiti ga iscrpnim dodatnim pojašnjenjima. Ovaj prvi pokušaj interpretacije Prolegomena dao je povoda za kritičku raspravu o uvjetima i okolnostima u kojima je stvarao Cerva, od političkog i gospodarskog do akademskog miljea, nudeći ujedno širim krugovima zainteresiranih praktičnu usporedbu kako su istom predmetu, crkvenoj povijesti, pristupili jedan suvremeni i jedan klasični povjesničar Dubrovačke Republike.

Seraphinus Maria Cerva; Dubrovnik; Crkva

nije evidentirano

engleski

Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena in the Holy Ragusan Metropoly

nije evidentirano

Seraphinus Maria Cerva; Dubrovnik; Church

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb : Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku

2012.

978-953-154-949-3

704

Monumenta historica Ragusina;

objavljeno

Povezanost rada

Teologija, Filologija, Povijest