hrvatski

Pedološko vegetacijske karakteristike park šume Marjan

Park-šuma Marjan smještena je na marjanskom poluotoku, krajnje zapadnom dijelu splitskog poluotoka i zauzima 300.29 ha površine, od čega je 196.24 ha pokriveno vegetacijom. Greben marjanskog poluotoka proteže se u smjeru istok - zapad što je uzrok formiranju dviju padina, sjeverne i južne. Na južnoj padini Marjana prevladavaju lako trošivi lapor i fliš iznad kojih su antropogenim utjecajem nastale obradive površine s dubljim tlima. Vršni greben i sjeverna padina građeni su od alveolinskih i numulitnih vapnenaca gdje su pretežito razvijena plitka i stjenovita tla. Ukupno je utvrđeno 7 glavnih tipova tala: kamenjara (lithosol), sirozem (regosol), rendzina na flišu (rendzic leptosol), crnica na vapnencu (molic leptosol), smeđe tlo na vapnencu, (leptic cambisol) koluvij (eutric regosol) i eutrično smeđe tlo (eutric kambisol) te antropogena tla na flišnim površinama (anthrosols). Ovisno o prirodi pedogenetskih faktora i njima uvjetovanih procesa, na području park šume Marjan ustanovljeno je 9 pedokartografskih jedinica od kojih su tri sastavljene od jednog tipa tla, a šest je sastavljeno od dva tipa tla. Na područjima s plitkim tlima razvijenim iznad vapnenačke podloge u prošlosti je uglavnom sađen alepski bor (Pinus halepensis), a često i čempres (Cupressus sempervirens, Cupressus horisontalis). Osim ovih biljnih vrsta još su u manjim grupama ili pojedinačno sađeni: pinija (Pinus pinea), primorski bor (Pinus pinaster), dalmatinski crni bor (Pinus nigra ssp. dalmatica), brucijski bor (Pinus brutia), himalajski cedar (Cedrus deodara) i libanonski cedar (Cedrus libani). Većina navedenih vrsta se zadržala do današnjih dana, ali se u sloju grmlja postupno pojavljuju elementi autohtone vegetacije s dominacijom crnike (Quercus ilex) i crnog jasena (Fraxinus ornus), čiji se razvoj potiče od strane Uprave parka.

Park šuma Marjan; tipovi tala; vegetacija

nije evidentirano