hrvatski

Digitalizacija građe Zbirke zemljopisnih karata i atlasa NSK u funkciji određivanja granične crte Republike Hrvatske

Hrvatsko slovenska granica, ako se izuzme granica u Istri, jedna je od najstarijih u ovome dijelu Europe. Ona je većim dijelom oblikovana u dužem vremenskom intervalu, odnosno od 10. do 13. stoljeća, a manjim dijelom u 16. stoljeću. U Istri je granična crta određena tijekom Drugoga svjetskog rata (1944.) i nakon Drugoga svjetskog rata (od 1945. do 1947., a trajno nakon razgraničenja bivše SFR Jugoslavije s Italijom 1954.), potom 1956. kada je veća skupina sela iz Hrvatske izdvojena i pripojena Sloveniji. Kopnena hrvatsko-slovenska granica duga je oko 670 km. Morska granica nije bila utvrđena. Nakon razdruživanja nekadašnjih republika članica jugoslavenske federacije, morske granice nisu naslijeđene, jer u vrijeme SFRJ nisu ni bile čvrsto i jasno definirane određene kao međurepubličke (postojale su granice dosega raznih nadležnosti republičkih i lokalnih organa vlasti, inspekcijskih službi, lučkih kapetanija i sl.). Sve države slijednice bivše SFR Jugoslavije međusobno su se priznale, ali međusobnim priznavanjem nisu riješena brojna otvorena granična pitanja. U slučaju nemogućnosti dogovora oko uređenja granične crte, države slijednice spor mogu riješiti arbitražom. U svrhu dokazivanja i argumentiranja stava kako treba izgledati granična crta koriste se mnogobrojni dostupni dokumenti koji se pohranjuju u različitim institucijama. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, čuva vrlo vrijednu građu kojom se može prikazati i rekonstruirati povijesni pregled granice kako je ona prikazivana na različitoj kartografskoj građi kroz vrijeme nastanka te je zbog toga nezaobilazna u svim mogućim graničnim sporovima koji predstoje Republici Hrvatskoj. Da bi to bilo moguće trebalo je skeniranjem izvornika kartografske građe, kartografske prikaze pretvoriti iz analognoga u digitalni oblik. U tu svrhu korišten je skan centar Državne geodetske uprave u Glini. Odabrani izvornici kartografske građe koja svojim sadržajem odgovara funkciji određivanja granične crte Republike Hrvatske tako prolaze kroz nekoliko faza: preuzimanje postojećih podataka, ocjenu kvalitete materijala, skeniranje te na kraju georeferenciranje, odnosno mozaiciranje i prostorno orijentiranje karata složenih u mozaik.

digitalizacija ; georeferenciranje ; državna granica

nije evidentirano