hrvatski

Kulturni identitet i turistička izgradnja u Hrvatskoj

Članak se naslanja na tri osnovna uporišta u analizi identiteta: psihoanalitičko, interakcionističko i „refleksivno“. U socijalnom djelovanju autor posebno ističe vrijednost analize identiteta M. Castellsa, i njegove raščlambe na identitet otpora, legitimacije i projekcije. Identitet se u socijalno djelovanje uključuje posredovanjem kulturne strukture i kulturne proizvodnje. Autor razlikuje tri osnovna modela kulturne proizvodnje: autorski, narodni i masovni. Svaki specifično utječe na socijalno posredovanje identiteta. Na temelju toga okoliš se javlja kao područje odčitavanja pojedinih sastavnica identiteta i pojedinih modela kulturne proizvodnje unutar kojih se identitet oblikuje. Polazeći od izloženih sastavnica autor analizira uzorke graditeljske prakse u hrvatskom turizmu. U njima, po autoru, dominira graditeljski pristup gdje se kombiniraju predlošci građenja svojstveni masovnoj kulturi s direktivnim nadzorom tržišnih mogućnosti. Rezultat je periferijska redukcija modernosti gdje se gubi svaka organska sveza između kulturnog identiteta i okoliša.

identitet, kultura, okoliš, graditeljske prakse, turistički identitet

nije evidentirano