hrvatski

Adhezivno cementirani keramički nadomjestci kao minimalno invazivni pristup okluzijskoj rehabilitaciji

Iako okluzijski ili mišićno-skeletalni odnos čeljusti ne mora zadovoljavati definiciju kliničkog koncepta optimalne ili idealne okluzije, tkiva žvačnog sustava moraju biti u stabilnoj i funkcionalnoj ravnoteži. Kada je funkcijska ravnoteža narušena, okluzijska shema se mora nanovo uspostaviti. Ovo je prikaz 28-godišnje pacijentice koja se žali na loše sanirane zube u lateralnom segmentu, stiskanje zubi tijekom noći te napetost u području maseteričnog i temporalnog mišića u jutarnjim satima. Kliničkim pregledom utvrđeni su neadekvatni ispuni, loše izbalansirana okluzija, sniženje vertikalne dimenzije okluzije u oba lateralna segmenta, Angle klasa II te nedostatak kontakata u frontalnoj regiji zbog izraženog horizontalnog pregriza. Nakon detaljne analize u artikulatoru, predloženi terapijski plan obuhvaća minimalno podizanje vertikalne dimenzije okluzije koja će biti dovoljna za smještaj funkcijski i estetski zadovoljavajućih nadomjestaka u lateralnim segmentima. Kako bi se očuvalo što više tvrdog zubnog tkiva te kako bi se adhezivnim cementiranjem kompenzirala eventualna nedovoljna visina kliničkih kruna i unaprijedila retencija nadomjestaka, slučaj prikazuje izradu nadomjestaka iz bezmetalne keramike.

funkcijska rehabilitacija; centrična relacija; vertikalna dimenzija okluzije; bezmetalna keramika

nije evidentirano