hrvatski

Murterske glagoljske matice (1658. - 1706.)

Matične se knjige u mnogim hrvatskim župama uvode tijekom druge polovice 16. stoljeća, u skladu s odredbama Tridentskog koncila (1545. – 1563.). Najveći broj sačuvanih hrvatskih matica 16. stoljeća potječe iz istarskih i zadarskih župa, dok je šibensko područje zastupljeno s dvije matice krštenih Gradske župe u Šibeniku, koje obuhvaćaju razdoblje od 1581. do 1605. godine. Najstarija, pak, sačuvana matica šibenskih izvangradskih prostora pripada župi u Tisnomu, a datira iz 1608. godine. Najstarije sačuvane murterske matične knjige jesu matica krštenih (1658. – 1706.) te matica umrlih i vjenčanih (1663. – 1706.). Obje su u cijelosti pisane glagoljicom te pripadaju ne odveć brojnoj skupini glagoljskih spomenika šibenske biskupije iz 17. stoljeća. U povijesnim je vrelima posvjedočeno da su u Murteru postojale i starije matice, ali im se trag zagubio već sredinom 19. stoljeća. I one su najvećim dijelom bile pisane glagoljicom, jer su svi murterski župnici od ustanovljenja župe 1383. do početka 18. stoljeća, osim Šibenčanina Gašpara Mattiazzija (1634. – 1636.), bili glagoljaši. Murterske glagoljske matice pohranjene su u arhivu murterske župe. Matica krštenih ima dimenzije 30 x 10, 5 cm, a u nju je upisano 577 krštenja. Upise su u maticu unosili don Jure Smoljanović (45 upisa u razdoblju 1658. – 1659.), don Luka Ferara/Ferarić (33 upisa u razdoblju 1660. – 1661.), don Mate Vodanov/Vodanović (osam upisa iz 1660., 1662., 1663. i 1671.), don Jadre Skračić (285 upisa u razdoblju 1661. – 1699.), don Mikula Markov ( 205 upisa u razdoblju 1693. – 1706.) i fra Martin Frkić (samo jedan upis iz 1705.). Od ukupnog broja krštenika 533 ih je iz Murtera, 34 iz susjedne Betine, a preostalih 11 iz drugih naselja u murterskom okruženju. Imena su se djeci najčešće nadijevala u skladu s katoličkim kalendarom, pa tako među murterskim imenima krštenika u razdoblju od 1658. do 1706. godine nema niti jednog narodnog imena. Najviše je djece imenovano po onoj svetoj osobi koja se štuje (ili se u to doba štovala) na sam datum ili oko datuma djetetova rođenja. Nije, međutim, uvijek lako takve slučajeve razlučiti od onih u kojima je presudnu ulogu odigrao običaj nasljeđivanja imena ili utjecaj lokalnoga svetačkog kulta. Prema murterskoj matici krštenih najpopularnija su muška imena bila Jadre, Ive, Mate, Šime i Ante (51.7% muške djece), a ženska Jele, Kate, Luce i Matija (48, 9% ženske djece). Matica umrlih i vjenčanih ima dimenzije 29 x 21 cm. Upisi umrlih nalaze se na listovima numeriranim od 1 do 14. Zatim slijedi 15 neispisanih listova, pa onda 28 listova s upisima vjenčanih (nova paginacija 1-28). Slijedi 46 praznih listova, a na posljednjoj je stranici nedatirani popis obveznika crkvene desetine. Upisi umrlih vrlo su šturi. Uglavnom sadrže samo ime i prezime pokojnika te datum smrti. Od 1696. godine uz ime i prezime povremeno se navodi ime pokojnikova oca odnosno pokojničina muža. Uzroci smrti navedeni su u samo tri slučaja. Primijećuje se nerazmjerno velik broj umrlih u 1693. godini, što je vjerojatno povezano s nekom epidemijom. Općenito je najveći broj smrti zabilježen u jesenskim i zimskim mjesecima, a najmanji u svibnju i srpnju. Upisa vjenčanih ima 185, a svi su djelo dvojice župnika: don Jadre Skračića i don Mikule Markova. Od toga je broja 111 vjenčanja s oba supružnika iz Murtera, 67 „miješanih“ brakova (s jednim supružnikom iz Murtera) te sedam brakova u kojima su oba bračna partnera porijeklom iz nekoga drugog mjesta. Učestalost vjenčanja po pojedinim mjesecima u skladu je s odredbama kanonskoga prava i običajima podneblja. Katolička je crkva samo iznimno dopuštala da se brakovi sklapaju u korizmeno i adventsko vrijeme, pa je to ujedno i odgovor na pitanje zašto je u murterskoj glagoljskoj matici umrlih i vjenčanih najmanji broj vjenčanja zabilježen u prosincu (1) i ožujku (2). Unatoč tomu, najviše je brakova sklopljeno u zimskom periodu (studenome, siječnju i veljači), kada je gospodarska aktivnost pučanstva na najnižoj razini.u Murteru je značajan broj vjenčanja bio i u rujnu i listopadu Poznato je da matične knjige, unatoč neupitnoj vrijednosti koju imaju kao povijesna vrela, pokazuju ili pak kriju brojne sadržajne nedostatke. To osobito vrijedi za starije, narativno vođene, matice. Premda su odredbama Tridentskog koncila (1545.-1563.) i Rimskog rituala (1614.) bili propisani i jasno naznačeni podatci koje su svećenici trebali unositi u župne knjige krštenih, vjenčanih i umrlih, često su matični upisi bili nepotpuni, rukopisi neuredni, a matice pohranjene na neprimjerenu mjestu. Suvislo je, primjerice, pretpostaviti da u murtersku glagoljsku maticu krštenih nisu upisana sva djeca koja su umrla po porodu, kao i to da u matici umrlih nisu obuhvaćeni svi žitelji Murtera koji su preminuli izvan svoje župe (pogotovo u okolnostima dugotrajnih mletačko-osmanskih ratova u drugoj polovici 17. stoljeća). Do najvažnijeg se zaključka u tom pogledu došlo usporedbom podataka iz murterske glagoljske matice krštenih i suvremenih popisa krizmanika. Taj zaključak glasi: u navedenoj je matici zabilježeno manje od 50% rođene odnosno krštene djece. Također je ustanovljeno da su murterske matice iz kasnijeg razdoblja mnogo pouzdanije. Stoga valja biti vrlo oprezan u procjeni stvarnih demografskih kretanja u Murteru tijekom druge polovice 17. stoljeća. Matične su knjige i dalje najpotpuniji i najpouzdaniji, ali ne bi smjele biti i jedini, izvori za demografska, genealoška i antroponomastička istraživanja, što pogotovo vrijedi za one koje su starije od 18. stoljeća.

Murter; glagoljica; matične knjige

nije evidentirano