hrvatski

Mandićevo Rimsko razdoblje (1939.-1951.), osobito njegova nastojanja oko školovanja Franjevačkog pomlatka i hrvatskih studenata (Grottaferrata, Grottammare)

Dr. fra Dominik Mandić je krajem svibnja 1939. godine na Generalnom kapitulu Franjevačkog reda održanom u Asizu izabran za Generalnog definitora, a oko mjesec dana kasnije imenovan je i za Generalnog ekonoma. Svoju je novu službu preuzeo krajem mjeseca lipnja, tek nekoliko mjeseci prije početka Drugoga svjetskog rata. U Rimu je ostao do kraja listopada 1951. godine. Prve su rimske godine obilježene vođenjem poslova oko izgradnje nove Generalne kurije reda na rimskom brdu Gelsomino u blizini Vatikana, preuređenju Sveučilišta Antonianuma (proširenje knjižnice i gradnja nove svečane dvorane), franjevačkog ljetnikovca sv. Ante u Grottaferrati stradalog tijekom savezničkog bombardiranja 1943. godine i nesebičnim pomaganjem brojnim izbjeglicama iz Domovine koji su se zatekli u Rimu i Italiji tijekom, a osobito prvih godina nakon završetka rata. U ovom su radu posebno istražene njegove aktivnosti oko osnivanja i djelovanja konvikta hrvatskih akademskih studentica Sv. Franje u Grottaferrati u kojem su od kraja 1945. pa sve do odlaska u Argentinu krajem 1947. godine pod njegovom očinskom skrbi živjele studentice Zagrebačkog sveučilišta koje su studirale na Rimskom Sveučilištu ; i kolegija Santa Maria dei Monti u Grottammare u kojemu su se školovali dječaci i djevojčice u dobi do 18 godina. Uz brojne teškoće ovaj se kolegij uspio održati do 1950. godine kada je odlučeno da će djecu preseliti u Sjedinjene Američke Države.

izbjeglice iz Domovine; studentice Zagrebačkog sveučilišta, Konvikt Sv. Franje u Grottaferrati, Kolegij Sv. Marije Grottammare, ratna siročad, školovanje, Drugi svjetski rat

nije evidentirano