hrvatski

Hrvatska srpska, austrijska i mađarska historiografija o povijesti Židove do 1868. do danas

U drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća profesionalna se historiografija u Hrvatskoj veoma malo bavila poviješću Židova u Hrvatskoj. Tek se krajem 19. i početkom 20. stoljeća pojavljuje nekoliko članaka koje su objavili hrvatski književnici, novinari i pojedinci. Isto tako veoma je malo židovskih autora koji su se bavili vlastitom poviješću, s iznimkom vukovarskoga nadrabina Julija Diamanta i zagrebačkoga rabina Gavre Schwarza. U međuratnom razdoblju nije se previše bavilo istraživanjem židovske povijesti u nas – početkom 1920-ih i krajem 1930-ih s prilozima o povijesti Židova javili su se židovski autori Lavoslav Šik i Lavoslav Glesinger. Poslijeratno razdoblje u istraživanju povijesti Židova u Hrvatskoj stvorilo je posve novu situaciju. U židovskim općinama u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata više nije bilo nikoga tko bi se zanimao za židovsku povijest. Pedesetih godina 20. stoljeća u Beogradu je kao središnja institucija osnovan Jevrejski istorijski muzej radi očuvanja tragova židovske povijesti na području bivše Jugoslavije. Iako se oko muzeja okupio priličan broj istraživača i započela je značajnija istraživačka djelatnost, nikada se nisu pojavili stručnjaci čiji bi jedini ili barem glavni interes bila povijest Židova, mada se od 1950-ih naovamo pojavljuju autori čiji su se radovi izravno ili neizravno bavili židovskim zajednicama u Hrvatskoj i Slavoniji (Slavko Gavrilović, Miroslava Despot-Bliss…), pa i Dalmaciji (Duško Kečkemet, Bernard Stulli). Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća odnos prema istraživanju povijesti Židova u Hrvatskoj umnogome se promijenio. Posljednjih nekoliko godina objavljene su mnoge knjige, članci, memoari, radovi i knjige o holokaustu i povijestima židovskih zajednica u malim sredinama.

Židovi, židovstvo, historiografija, Hrvatska

nije evidentirano