hrvatski

Uloga privrženosti u bliskim odnosima tijekom adolescencije i odrasle dobi

Teorija privrženosti postulira da sustav privrženosti formiran u djetinjstvu djeluje kroz čitav život i određuje naše emocionalne veze s važnim osobama (ljubavnim partnerima, članovima obitelji, prijateljima). Cilj ovog pregleda je objediniti hrvatske spoznaje o ulozi privrženosti u bliskim odnosima tijekom adolescencije i odrasle dobi i dovesti ih u relaciju s relevantnim spoznajama u svijetu. Prikaz je podijeljen u tri dijela: prvo su prikazana istraživanja kojima su temeljne postavke teorije privrženosti u odrasloj dobi provjeravane u našoj kulturi, zatim istraživanja koja su ispitivala važnost privrženosti u ljubavnim odnosima, a završava se istraživanjima uloge privrženosti u prijateljskim odnosima. Na temelju nalaza više od 50 hrvatskih istraživanja možemo zaključiti da su spoznaje o važnosti privrženosti u adolescenciji i odrasloj dobi potvrdile ali i nadopunile spoznaje iz inozemnih istraživanja. Najveći broj hrvatskih istraživanja bavio se važnošću privrženosti za ljubavne odnose, te je pokazana različita uloga izraženosti pojedine dimenzije privrženosti u objašnjavanju kapaciteta za formiranje i održavanje zadovoljavajuće ljubavne veze, preferiranih obilježja partnera i veze, kvalitete i uspješnosti veze, različitih oblika ponašanja u vezi, pa sve do objašnjenja prekida ljubavne veze i reakcija na taj prekid. Manji broj hrvatskih istraživanja usmjerio se i na ispitivanje privrženosti u prijateljskim odnosima, prvenstveno u adolescenciji te na prijelazu u odraslu dob. Anksioznost i/ili izbjegavanje u prijateljskim odnosima pokazale su se u određenoj mjeri važnima za prisnost i samootkrivanje prijateljima, za doživljaj bliskosti u prijateljskim odnosima, za zadovoljstvo životom, podložnost vršnjačkom pritisku te za različite oblike rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja.

privrženost, ljubavni odnosi, prijateljski odnosi, adolescencija, odrasla dob

nije evidentirano