hrvatski

Postmoderni tr(a)žitelji sreće

U članku je riječ o temeljnim obilježjima suvremene sinkretističko-eklektičke duhovnosti samorazvoja i samoaktualizacije vlastite osobe, psihologizirane religioznosti novih religijskih pokreta, koji su obilježeni neodređenim (i neodredljivim?!) imenom new age, što god to ime značilo. Termin novi religijski pokreti, new age u sociološkoj se literaturi upotrebljavao najviše 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća, a od tada pa nadalje upotrebljava se uglavnom termin postmoderna religija ili postmoderna duhovnost. Naime, u suvremenom postmodernom društvu, društvu oslabljene misli (G. Vattimo), zabave i razbibrige, postsekularnom društvu svjetonazorskoga pluralizma, religijsko-religioznog individualizma i narcizma došlo je do prave poplave različitih i raznorodnih sakralnih družbi. Po dobro provjerenoj metodi „ključa u bravu“, bezobzirnim iskorištavanjem ljudske lakomislenosti i podatnosti za manipuliranje, ti im „instant usrećitelji“ obećavaju sreću odmah ovdje i sada, kojekakvim (ezoterijsko-okultnim) duhovnim vještinama, „metodama samopomoći“, „samoiscjeljenja“, „reikanja“, itd. i tome sl. Uglavnom, riječ je o proizvodima za potrebe „duhovnih hipermarketa religijskog tržišta“, konzumerističkim obilježjima instant duhovnosti, različitim i raznorodnim tehnikama (samo)pomoći i/ili tr(a)žiteljima sreće. I dok jedni na tržištima duhovnosti traže smisao i „popunjavaju rupe“ za vlastitu duhovnu samorealizaciju i (samo)pomoć, prodavači smisla pune džepove prodajom „duhovnih proizvoda“.

postmoderna duhovnost, „duhovni proizvodi“, tražitelji sreće, religijsko-religiozno tržište, tržitelji sreće, prodavači smisla

nije evidentirano