hrvatski

Stavovi o djeci i promijenjene uloge žena i muškaraca u srednjoj i istočnoj Europi

U teorijskom smislu rad se temelji na teorijama modernizacije, individualizacije i utjecaja religioznosti i religijskog naslijeđa. U empirijskom smislu rad se temelji na analizi rezultata empirijskog istraživanja provedenog 2008. godine (N=1498) u sklopu međunarodnog znanstveno istraživačkog projekta European Value Study. Na osnovnoj razini distribucije postotaka ti se rezultati uspoređuju s rezultatima empirijskog istraživanja provedenog 1999. godine u sklopu istog projekta, kako za Hrvatsku tako i za druge europske zemlje čije rezultate analiziramo u ovom radu. Naime, u rad su, osim Hrvatske, uključene i zemlje bivše jugoslavenske federacije (Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo), te Hrvatskoj susjedne zemlje (Mađarska, Austrija i Italija). Osim usporedbe rezultata za Hrvatsku i ostale zemlje, između 1999. i 2008. godine, sve ostale analize temelje se na bazi podataka za 2008. godinu. U daljnjoj analizi koristimo korelacijsku analizu (Pearsonov koeficijent) za promatranje utjecaja modernizacije, individualizacije i religioznosti (kroz odabrane indikatore) na pojedine stavove za sve zemlje, te regresijsku analizu (stavovi o djeci, majčinstvu i ulogama žena i muškaraca s obzirom na dva prediktorska sklopa koji sadrže osnovne sociodemografske i religijske karakteristike ispitanika) samo za Hrvatsku. S tim u vezi u analizi polazimo od sljedećih hipoteza: H1a. Utjecaj procesa modernizacije na stavove o djeci. Hipotezu provjeravamo na dva načina: a.) analiza s obzirom na veličinu mjesta života, stupanj obrazovanja i prihode kućanstva (korelacijska analiza za sve zemlje) ; b.) analiza stavova o djeci i osnovnih sociodemografskih karakteristika ispitanika kao prediktorskog sklopa (regresijska analiza, samo za Hrvatsku). S tim u vezi pretpostavljamo da će ispitanici iz ruralnih područja, s nižim stupnjem obrazovanja i iz kućanstava s nižim mjesečnim primanjima biti skloniji stavovima da su djeca «smisao života» i «obveza prema društvu» ; H1b. Utjecaj procesa modernizacije na stav o majčinstvu kao ključnom čimbeniku identiteta žene. Hipotezu također provjeravamo na dva načina, prethodno navedena, te pretpostavljamo da će ispitanici iz ruralnih područja, s nižim stupnjem obrazovanja i iz kućanstava s nižim mjesečnim primanjima biti skloniji smatrati da «žena treba imati djecu da bi se osjećala ispunjenom» ; H1c. Utjecaj procesa modernizacije na stavove o promijenjenim ulogama žena i muškaraca. Hipotezu provjeravamo kroz analizu latentnih dimenzija stavova o promijenjenim ulogama žena i muškaraca i osnovnih sociodemografskih karakteristika ispitanika kao prediktorskog sklopa (regresijska analiza, samo za Hrvatsku). Pritom polazimo od pretpostavke da će ispitanici (muški) starije životne dobi, s nižim stupnjem obrazovanja iz ruralnih područja i iz kućanstava s nižim mjesečnim primanjima biti skloniji «tradicionalnom» shvaćanju uloga žena i muškaraca ; H2a. Utjecaj procesa individualizacije na stavove o djeci. Hipotezu provjeravamo kroz analizu stavova o djeci kao «smislu života» i «obvezi prema društvu» s obzirom na pitanje opravdanosti razvoda, odobravanja želje žene za samohranim roditeljstvom, te stava o tome bi li veće poštivanje autoriteta u bližoj budućnosti bilo dobro ili loše (korelacijska analiza za sve zemlje). Pretpostavljamo da će oni ispitanici koji razvod smatraju opravdanim, odobravaju želju žene za samohranim majčinstvom, te smatraju da bi veće poštivanje autoriteta u bliskoj budućnosti bilo loše biti neskloni shvaćanju djece kao «smisla života» i «obveze prema društvu», dok će oni koji ne odobravaju razvod i samohrano majčinstvo, te moguće veće poštivanje autoriteta u bližoj budućnosti smatraju dobrim istome biti skloniji ; H2b. Utjecaj procesa individualizacije na stav o majčinstvu kao ključnom čimbeniku identiteta žene. Hipotezu provjeravamo kroz analizu stava o tome «treba li žena imati djecu da bi se osjećala ispunjenom ili to nije uvjet» i gore navedenih indikatora individualizacije. Pritom pretpostavljamo da će ispitanici koji ne odobravaju razvod i samohrano majčinstvo, te moguće veće poštivanje autoriteta u bližoj budućnosti smatraju dobrim, biti skloniji smatrati da «žena treba imati djecu a da bi se osjećala ispunjenom», dok će ispitanici koji razvod smatraju opravdanim, odobravaju želju žene za samohranim majčinstvom, te smatraju da bi veće poštivanje autoriteta u bliskoj budućnosti bilo loše biti skloniji smatrati da «to nije uvjet» ; H3a. Utjecaj religioznosti na stavove o djeci. Hipotezu provjeravamo na dva načina: a.) analiza s obzirom na važnost Boga u životu, religijsku samoidentifikaciju i institucionalnu religijsku praksu (korelacijska analiza za sve zemlje) ; b.) analiza stavova o djeci i religioznosti kao prediktorskog sklopa (regresijska analiza, samo za Hrvatsku). Pretpostavljamo da će ispitanici kojima je Bog važan u životu, koji se smatraju religioznima i tjedno odlaze u crkvu na misu biti skloniji smatrati da su djeca «smisao života» i «obveza prema društvu», dok će oni kojima Bog nije važan u životu, koji se smatraju ateistima i nereligioznima te uopće ne pohađaju religijske obrede istome biti manje skloni ; H3b. Utjecaj religioznosti na stav o majčinstvu kao ključnom čimbeniku identiteta žene. Hipotezu također provjeravamo na dva načina, prethodno navedena. Pritom pretpostavljamo da će ispitanici kojima je Bog važan u životu, koji se smatraju religioznima i tjedno odlaze u crkvu na misu biti skloniji smatrati kako «žena treba imati djecu a da bi se osjećala ispunjenom», dok će oni koji su manje religiozni prema navedenim indikatorima biti skloniji stavu da «to nije uvjet» ; H3c. Utjecaj religioznosti na stavove o promijenjenim ulogama žena i muškaraca. Hipotezu provjeravamo kroz analizu latentnih dimenzija stavova o promijenjenim ulogama žena i muškaraca i indikatora religioznosti (važnost religije u životu, važnost Boga u životu, samoprocjena religioznosti, institucionalna religijska praksa, vjerovanje u Boga, život poslije smrti, raj, pakao i grijeh, te pitanje o utjehi vjere), uz pretpostavku da će ispitanici kojima je Bog važan u životu, koji se smatraju religioznima i tjedno odlaze u crkvu na misu biti skloniji «tradicionalnom» shvaćanju uloga žena i muškaraca i obratno.

djeca, promijenjene uloge žena i muškaraca, Hrvatska, Europa

nije evidentirano