hrvatski

Kako procjeniti stupanj potrebe za ortodontskom terapijom?

Potreba za ortodontskom terapijom ovisi o vrsti nepravilnosti i posljedicama koje ona izaziva ali postoji velika razlika između potrebe i zahtjeva za terapijom. U Republici Hrvatskoj trenutno sve osobe do 18. godine života imaju pravo na ortodontsku terapiju na teret HZZO-a bez obzira na vrstu i izraženost anomalije. U većini evropskih država koristi se neki od ortodontskih indeksa koji objektivno određuju potrebu za terapijom i iznos kojim se terapija plaća na teret osiguranja odnosno koliko će pacijent sudjelovati u plaćanju terapije. Istraživanja pokazuju kako Stomatološki fakultet treba ili bi trebao dati predznanje stomatologu da provede selekciju onih pacijenata kojima je neophodna ortodontska terapija U posljednjih pedeset godina razvijeni su brojni standardizirani sustavi bodovanja u obliku indeksa kojima se nastoje objektivno definirati malokluzije.Vrijednost indeksa su prikupljeni i zbrojeni podaci o malokluziji i opisuju je u obliku numeričke vrijednosti. Svaki indeks ima određenu graničnu točku ili vrijednost (cutoff point), ispod koje se promjene definiraju kao minorne, a iznad koje, kao veće promjene. Indeks potrebe za ortodontskom terapijom (Index of Orthodontic Treatment Need IOTN) se uz PAR indeks danas najviše koristi, osobito u Europi i Australiji, a nešto malo manje u SAD- u. Razvili su ga Brook i Shaw 1989. godine u Velikoj Britaniji na osnovu indeksa Švedskog medicinskog društva, a 1992. godine ga je modificirao Richmond sa suradnicima Indeks se sastoji od dvije komponente: dentalne (Dental Health Component- DHC) i estetske (Aesthetic Component- AC). Estetska komponenta je zasebna i njezino uključenje u određivanje potrebe za terapijom posljedica je velikog utjecaja estetike kao glavnog čimbenika da terapiju započne pacijent, ali i ortodont. Dentalna komponenta IOTN-a sadrži osobine ili karakteristike koje su važne za dugotrajnu i zadovoljavajuću funkciju i okluziju. Podijeljene su u pet stupnjeva ovisno o težini. Glavno obilježje ovog indeksa je da se ne bilježi svaka promjena, nego se određuje najgora karakteristika, odnosno ona koja određuje najveći stupanj potrebe za terapijom. Zbog toga je indeks jednostavan za uporabu i pregled je kraći i prosječno do najviše 2 minute po pacijentu. Postoji i mjerač prilagođen hrvatskom jeziku koji predstavlja neku vrstu pomične mjerku pomoću kojeg je postupak dosta pojednostavljen jer se odmah mogu očitati milimetarske vrijednosti overjeta, overbite-a , open bite-a i udaljenosti između kontaktnih točaka kojima se izražavaju distopije zuba

procjena potrebe za ortodontskom terapijom; IOTN

nije evidentirano