hrvatski

Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost: Kromatske fantazije skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića

Dva moderna produktivna i jedan suvremeni reproduktivni umjetnik – na prvi pogled nema ničega zajedničkoga u djelima skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića. No u trenutku kada se odabranoj temi pristupi multidisciplinarno, percepcija prestaje biti uvjetovana jednim apsolutnim centrom pa sve perspektive postaju otvorene i bogate mogućnostima, a novi odnosi i veze uspostavljaju se u mašti jednako kao i na promatranju. Tada se prošlost, sadašnjost i budućnost prožimaju, stoga ništa više nije prepreka za sjedinjenje različitih epoha i grana umjetnosti kako bi se ostvario znanstveno-analitički kontrapunkt između triju naizgled neovisnih, a opet duboko povezanih eseja, čiji je cilj razjasniti suvremene tendencije u umjetnosti, ali i pronaći odgovor na pitanje može li se i kada reproduktivna umjetnost smatrati produktivnom umjetnošću. Upravo je reproduktivna umjetnost poveznicom između odabranih naizgled nepovezanih umjetnika, od kojih su Skrjabin i Javljenski stvarali na prijelazu devetnaestoga u dvadeseto stoljeće, a Pogorelić je našim suvremenikom. Naime, skladatelj je Skrjabin kao diplomirani pijanist zapravo bio reproduktivnim umjetnikom koji je sve svoje snage usmjerio na stvaranje produktivne umjetnosti, slikar Javljenski svoju je produktivnu umjetničku praksu gotovo paradoksalno ostvario na svim počelima reproduktivne umjetnosti, a pijanist Ivo Pogorelić nikad nije izrazio želju za napuštanjem prostora reproduktivne umjetnosti, iako svojim osebujnim interpretacijama kao da od reproduktivne umjetnosti želi stvoriti produktivnu umjetnost. Pogorelićeva je umjetnost, stoga, poslužila kako bi se pokazalo da se umjetničke reprodukcije mogu smatrati produktivnom umjetnošću onda kada daju sugestivan i originalan uvid u izvorno umjetničko djelo stvarajući dojam kao da iz postojećega izranja posve novo umjetničko djelo. Takve su interpretacije svrstane u kategoriju apstraktne reproduktivne umjetnosti, što je novost u terminologiji iz područja umjetnosti. Apstraktna reproduktivna umjetnost u sebi sadrži izvorno djelo u cijelosti, ali ga interpretira tako da ono postaje neprepoznatljivo, unatoč tomu što je u stvarnosti posve nepromijenjeno.

Aleksandar Skrjabin ; Aleksej Javljenski ; Ivo Pogorelić ; apstraktna reproduktivna umjetnost ; moderna umjetnost ; muzika ; slikarstvo ; serijalizam ; kromatika ; mistični akord ; apstraktne glave ; pijanizam

nije evidentirano