hrvatski

Hrvatskoglagoljski notarijat u europskom kontekstu

Notarijat je povijesna i pravna tekovina zapadnoeuropske uljudbe koja se javila s oživljavanjem rimskoga prava u razvijenom srednjem vijeku. S njime je privatna (notarska) isprava kao pravni čin sa strogo određenim elementima, ponajprije potpisom i znakom notara, dobivala javnu vjeru (fides publica). Hrvatska je jedna od graničnih zemalja postojanja notarske službe ovisne o državnopravnim, komunalnim, povijesnim i običajnim uputama njezina ustrojbenoga prostora. Zbog državnopolitičke disperzivnosti hrvatskih zemalja razvilo se u nas nekoliko tipova notarijata na više jezika i pisama. Tako je u obalnom i priobalnom dijelu sjevernoga Jadrana od sredine 15. do početka 19. stoljeća postojao potpuno razvijeni hrvatskoglagoljski notarijat. U europskoj je pravnoj praksi bio jedinstvena pojava jer je obrasce latinskoga tipa notarijata slijedio glagoljicom na hrvatskom jeziku. Time zauzima posebno mjesto u razvitku notarijata kao javne institucije europskih naroda uopće. Ipak, hrvatskoglagoljski notarijat, za razliku od hrvatskoga latinskoga notarijata, još nije ni historiografski ni filološki dovoljno istražen. Stoga se u načelnim crtama prikazuje njegov razvoj, kontekst, teritorijalni i kronološki okvir te utvrđuje stupanj očuvanosti i publiciranosti hrvatskoglagoljskih notarskih spisa kao okvir za daljnja istraživanja.

hrvatskoglagoljski notarijat, hrvatskoglagoljska notarska građa, fides publica (javna vjera)

The notarial office has its time of blossom in the late Middle Ages when profound changes in the field of law are brought about by the renaissance of the Roman law and the whole of the historical social development: the private deed as a legal act with strictly predefined elements, above all with the signature and sign of the notary public, wins the so-called public faith (fides publica). In the Croatian lands, or rather in the towns and the politically demarcated regions, the notary's office gains acceptance dependent on the political and customary setting of a particular region. In our parts it appears in multiple languages and scripts dependent on the place and time of its function. Hence the notarial materials in the medieval and early modern Croatia are found written in Latin, Croatian, Italian and German language. Unlike the Latin notarial tradition, which has been studied extensively in our country, the Croatian Glagolitic tradition is less known in terms of history and philology and the materials have been published only in very modest quantities. The present paper intends to outline in general terms the historical development of the Croatian Glagolitic notarial service, it