hrvatski

Kočničari pomirenja u Bosni i Hercegovini: obični građani vjernici ili predstavnici njihovih vjerskih zajednica

Recentna predratna, ratna i poslijeratna empirijska istraživanja pokazuju da su građani Bosne i Hercegovine – kao pojedinačne osobe – spremni prihvatiti drugoga i drukčijeg, priznati njegov (nacionalni, religijski, kulturni, politički) identitet i posebnost, s tim drugim i drukčijim sklapati prijateljstva i izgrađivati povjerenje, itd.. Zbivanja tijekom i nakon rata u Bosni i Hercegovini (1991–1995) pokazala su, međutim, da su u stvaranju i održavanju velike socijalne i etničke distance među njezinim građanima sudjelovale ne samo nacionalno/nacionalističko-političke nego i crkvene elite. Upravo stoga autor polazi od postavke da bi u tome smislu i crkvene elite trebale više i svestranije sudjelovati u stvaranju uvjeta međusobnoga pomirenja i ponovne uspostave povjerenja kako među građanima, tako i povjerenja tih građana u državne i vjerske institucije, posebno stoga što su nacionalni i religijski kolektiviteti (katoličko-hrvatski, islamsko-bošnjački i pravoslavno-srpski) opterećeni ne samo „prevelikim pamćenjem“ (mi–katolici Hrvati, mi-muslimani Bošnjaci, mi-pravoslavci Srbi u ovome ratu pretrpjeli smo najveću patnju i stradanja) nego i prevelikim zaboravom (njihove žrtve nas ne interesiraju i ne želimo za njih znati). Stoga, smatra autor, ako u okviru nacionalnih, ali i posebno vjerskih zajednica, ne bude spremnosti tražiti od drugih oprost za zločine koje su njihovi članovi počinili članovima druge dvije religijsko-nacionalne zajednice i ako na drugoj strani ne bude spremnosti oprostiti onome tko taj oprost bude tražio, teško će biti moguće institucionalizirati tu hrabru, pojedinačnu, individualnu spremnost građana Bosne i Hercegovine za pomirenje i obnovu povjerenja.

Bosna i Hercegovina, političke (bošnjačke, hrvatske, srpske) i crkvene (islamske, katoličke i srpsko-pravoslavne) elite, pomirenje, povjerenje

nije evidentirano