hrvatski

Kako utvrditi postojanje nadnaravnog? Jesu li tzv. “međugorska ukazanja” kazivanja (u)temeljena na istini ili su “društveno konstruirana”?

Jesu li na brdu Crnica, u župi Međugorje kraj Čitluka, u vrijeme suncostaja, o Ivanjdanu, 24. lipnja 1981. godine, djevojčice Vicka i Mirjana, a potom još četvero djece (Marija, Ivanka, Ivan i Jakov), uistinu imali - kako oni opetovano ponavljaju - susret s Nadnaravnim, za mnoge u Crkvi i izvan nje još uvijek je velika nepoznanica. I danas traju prijepori o tome jesu li kazivanja vidioca o tome da su vidjeli te da se i dalje viđaju s Gospom, primaju od nje poruke i prenose je ljudima, autentična i utemeljena na istini? Ili se „pričom“ o Gospinu ukazanju stvara jedna posebna ne samo crkvena nego i društvena, politička, ekonomska, kulturna, turistička zbilja? Tom temom već više od četrdeset godina bave se mnoge crkvene institucije, počevši od onih običnih župskih, provincijalnih, biskupijskih pa do Kongregacije za nauk vjere i samoga pape. Koliko smo preko medija upoznati, uskoro se očekuje Odluka o međugorskome fenomenu koju bi trebala pripremiti ta komisija. Trenutno osim članova Komisije, pa čak možda ni oni, nitko drugi ne zna kako će ta glasiti, jer, samo papa ima ovlasti donijeti odluku o tome. Prihvaćajući temeljne postavke Berger-Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje i temeljne postavke Luhmannove teorije sustava, autor u ovome članku polazi od sljedeće postavke: bez obzira kakva ta crkvena odluka o međugorskome fenomenu bila (pozitivna, negativna ili pak neutralna), ona će kao takva biti i jest proizvod interakcije ljudi međusobno, ali i ljudi i crkvenih institucija, kojom se od 24. lipnja 1981. pa do sada neprestano - iz dana u dan - uspostavljala, ali kojom će se i ubuduće u neposrednoj komunikaciji uspostavljati uvijek nova društvena zbilja u kojoj će ljudi pokušavati osmišljavati svoj vlastiti život i svoje odnose s drugima. Ta i takva odluka, nastala u međusobnoj interakciji ovodobnih ljudi reducirat će već desetljećima nagomilanu kompleksnost u društvu i Crkvi i smanjiti napetosti ne samo između pojedinih vjernika i crkvenih institucija (zbog nepriznavanja Međugorja), nego i napetosti između pojedinih parcijalnih crkvenih podsustava (biskup - hercegovački franjevci) koje su proizlazile iz nedefiniranosti stanja u koje je dospio međugorski fenomen.

socijalna konstrukcija zbilje, međugorski fenomen ukazanja Gospe, Papina komisija i papa

nije evidentirano