hrvatski

Iso Kršnjavi i Društvo hrvatskih umjetnika "Medulić"

Rad na osnovi istraživanja arhivske građe i onodobnog tiska, opisuje i analizira odnos Ise Kršnjavoga, predsjednika Društva umjetnosti u Zagrebu, i Društva hrvatskih umjetnika „Medulić“ koje je djelovalo u Splitu od 1908. do 1919. te najistaknutijeg člana društva kipara Ivana Meštrovića. Posebna pozornost posvećena je do sada nepoznatim detaljima toga odnosa i neobjavljenoj arhivskoj građi te se prvi put objavljuje i razmatra nedovršeni rukopis Kršnjavoga o izložbi Nejunačkom vremenu u prkos i izvješće hrvatskom banu Nikoli Tomašiću iz 1911. godine. U radu se predstavljaju stavovi Kršnjavoga prema pojedinim ključnim zbivanjima u povijesti Društva „Medulić“: Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u Splitu 1908., natječaju za spomenik Strossmayeru (1909.), Izložbi Meštrović – Rački i Nejunačkom vremenu u prkos u Zagrebu (1910.), izlaganju medulićevaca u paviljonu Kraljevine Srbije na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. te promjena odnosa moći koja je nastala osnivanjem nove države – Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, te reorganizacijom Društva umjetnosti i odstupanjem Kršnjavoga s mjesta predsjednika krajem 1918. godine. Izložbe Društva „Medulić“ također se tumače u svjetlu novih saznanja.

Iso Kršnjavi, Društvo umjetnosti, Društvo hrvatskih umjetnika „Medulić“, Ivan Meštrović, Mirko Rački, izložbe Društva „Medulić“

nije evidentirano