hrvatski

Štovanje božanstava među vojnicima u Saloni tijekom principata

Sačuvano je 12 natpisa koje su vojnici posvetili nekim božanstvima. Jupiteru su posvećena dva natpisa i najvjerojatnije još dva, ali to nije moguće izričito tvrditi jer su oštećeni retci u kojima je bilo upisano ime božanstva. Dva natpisa posvećena su Herkulu, nimfama i Silvanu koji je na jednom natpisu spomenut zajedno sa još nekim božanstvom čije ime nije sačuvano zbog oštećenja. Jedan natpis nosi ime Venere i jedan moguće boga Mitre što se zaključuje prema prvom sačuvanom slovu imena božanstva. Jedan natpis teško je oštećen i nemoguće je pretpostaviti kojemu je božanstvu bio posvećen. Sačuvane su oznake statusa za 12 dedikanata od kojih su samo dvojica bili obični vojnici. Legionar čije ime nije sačuvano posvetio je natpis Veneri tijekom prve polovice 1. stoljeća, a vojnik Marko Aurelije Atenije iz legije Prva Adiutrix postavio je iza 211. godine žrtvenik Silvanu Silvestru. Ova dva kulta u to su doba u Saloni bila snažno prisutna, posebice Silvanov. Možda se u Atenijevom primjeru ne radi o prianjanju uz lokalne tradicije štovanja Silvana jer je njegov kult mogao dobro upoznati u Panoniji gdje je bila smještena njegova legija i odakle je najvjerojatnije potjecao. Zajedničku posvetu Jupiteru u vremenu nakon 211. godine učinili su centurion kohorte Treća Alpinorum Tit Flavije Pompej i konzularni protektor Vibije Vibijan u kamenolomima u Škripu na otoku Braču. Njihova posveta, istodobna prisutnost i centurionova služba vezana za održavanje amfiteatra u Saloni sugeriraju da su ovaj žrtvenik postavili prije započinjanja ili nakon uspješnog okončanja nekog zadatka. Pored istog kamenoloma tijekom 2. ili 3. stoljeća, centurion Kvint Silvije Sperat(?) iz kohorte Prva Belgarum posvetio je natpis nimfama. I on je na Braču bio na svojevrsnom posebnom zadatku vezanom za održavanje teatra u Saloni. Njegov natpis pronađen je u srcu otoka, svega nekoliko kilometara od lokaliteta sa kojih potječu ostali arheološki tragovi kulta nimfi. Slično se opaža stavljanjem u širi arheološki kontekst i reljefa koji je sredinom 2. stoljeća nimfama posvetio centurion Lucije Bebidije Kasije zajedno sa još jednom osobom na prostoru između Kamena i Lovrinca, u današnjem Splitu. Nešto dalje od toga mjesta potječu i brojni drugi kultni predmeti koji sugeriraju postojanje više svetišta ostalih njima srodnih božanstava što govori da je njegova posveta bila dio nekog većeg kultnog ambijenta. Sperat i Kasije su očito bili svjesni lokalnih religijskih tradicija i u njih su uklopili vlastite religijske potrebe što se ne bi moglo reći za Tita Flavija Pompeja i Vibija Vibijana čija posveta Jupiteru kao glavnom državnom božanstvu ima mnogo službeniji karakter. Veteran Gaj Julije Kalvin(?) iz legije Deseta Gemina posvetio je žrtvenik Jupiteru. Najvjerojatnije je prije bio beneficijarij pa u tom smislu ne iznenađuje odabir ovoga božanstva jer su najčešće upravo njemu beneficijariji tijekom aktivne službe posvećivali žrtvenike. Pripadnik neke kohorte, i očito nositelj nekog višerangiranog položaja, Gaj Beri[---] Aurelije Maksim posvetio je natpis bogu čije ime prati epitet conservator što bi također upućivalo na Jupitera, ali ne isključuje ni neka druga božanstva. Dva natpisa posvećena su Herkulu. Jedan datira u prvu polovicu 2. stoljeća, a posvetio ga je i na ulazu u gradski teatar postavio centurion Sekst Akvilije Sever. Tako reprezentativno mjesto bilo mu je dodijeljeno odlukom vijeća dekuriona kojemu je i sam pripadao. Drugi Herkulov natpis sa reljefom božanstva posvetio je na rođendan cara Marka Aurelija 26. aprila 179. godine veteran i bivši centurion Valerije Valent. Datum pokazuje da je i kao veteran držao do datuma kojega su, kako pokazuje tzv. Feriale Duranum, proslavljale vojne jedinice prema službenom religijskom kalendaru. Dva natpisa sačuvala su imena vitezova. Maksimije Maksimijan posvetio je natpis Silvanu i još nekom božanstvu čije ime nije sačuvano (kat. br. 8). Dedikacije Silvanu u višim društvenim krugovima vrlo su rijetke pa je stoga ovaj natpis vrlo značajan. Vitez Aurelije(?) posvetio je natpis najvjerojatnije bogu Mitri i svim ostalim besmrtnim bogovima. Ako je ime božanstva ispravno restituirano riječ je o Mitrinom sljedbeniku koji u odnosu na ostale epigrafski potvrđene štovatelje njegova kulta u Saloni ima najviši društveni status. Četvorica dedikanta su aktivni centurioni, a jedan je bivši centurion. Potvrđen je jedan namjesnikov protektor, legijski veteran, zatim dvojica običnih vojnika, jedan vojnik očito je obavljao neku višu funkciju u nekoj kohorti, dvojica su pripadali viteškom staležu, a za jednoga dedikanta nema nikakvih podataka nego je poznata samo legija kojoj je pripadao. Ovaj podatak jasno govori da su dedikacije postavljali visoko rangirani vojnici, a posvećivali su ih božanstvima čije je štovanje u Saloni već bilo duboko usađeno i nema niti jednoga božanstva za koje bi se moglo reći da je došlo „izvana“. Dva natpisa pripadaju ranom principatu, a ostali se datiraju u kasni principat. Samo 12 natpisa koje su božanstvima posvetili vojnici govori da je ovaj način njihova udjela u religijskom životu Salone bio i više nego skroman.

Salona ; vojnik ; legija ; kult ; posveta ; Silvan ; Venera ; Jupiter ; Nimfe ; Herkul ; Mitra

nije evidentirano