hrvatski

Samoborček 1899-1979

Uskotračna pruga Zagreb-Samobor širine kolosijeka 0, 76 metara građena je u svrhu povezivanja Samobora i njegove okolice sa Zagrebom, te je službeno predana u promet 16. siječnja 1901. godine. Željeznica je bila u vlasništvu dioničarskoga društva pod nazivom Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor d.d. pod kojim je poslovala sve do završetka 2. svjetskog rata. Većina dionica bila je u rukama privatnika, koji su se kroz to razdoblje često mijenjali. Određeni broj dionica nalazio se u posjedu državnog erara, županije i grada Zagreba, te općine Samobor. Sjedište društva u početku je bilo u Budimpešti, a završetkom 1. svjetskog rata u Zagrebu. Nakon završetka 2. svjetskoga rata željeznica je nacionalizirana, te su ju kao takvu eksploatirale Jugoslavenske državne željeznice. Okružni narodni sud za grad Zagreb objavio je 22. lipnja 1946. godine da je u trgovačkom registru za društvene tvrtke upisano da je društvo Vicinalne željeznice Zagreb-Samobor d.d. u Zagrebu stupilo u likvidaciju. Okružni sud za grad Zagreb objavio je 21. listopada 1948. godine da je nakon dovršene likvidacije u trgovačkom registru za društvene tvrtke provedeno brisanje tvrtke Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor d.d. Početkom 1950. godine željeznica Zagreb-Samobor predana je na upravljanje Narodnom odboru grada Zagreba, koji je osnovao posebno poduzeće pod nazivom Gradske željeznice u Zagrebu. Uskoro je za potrebe novosagrađene Vojne tvornice u Bregani željeznička pruga produljena od Samobora do Bregane. Godine 1956. obnovljena je cijela pruga pošljunčavanjem donjeg stroja na koji su postavljeni novi pragovi, a stare tračnice izmijenjene su novim i jačim. Na taj način pruga je osposobljena za sigurniju i bržu vožnju. Godine 1959. poduzeće je pristupilo izradi novih motornih vlakova na dizelski pogon, kojima je putnicima omogućena brža i udobnija vožnja. Zatim je poduzeće pristupilo i uređivanju stanica i drugih prihvatnih objekata za putnike. U Zagrebu i Samoboru izgrađene su nove moderne stanične zgrade, a i na ostalim stanicama i stajalištima obnovljeni su postojeći objekti ili sagrađeni novi. Radi veće sigurnosti prometa na pružnim prijelazima postavljeni su posebni uređaji sa svjetlosnim signalima, a na nekim su mjestima sagrađeni pothodnici. Sredinom šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća konkurencija cestovnog prometa u odnosu na željeznički postaje sve veća. Zagrebački električni tramvaj i Samobortrans postepeno preuzimaju prijevoz putnika, a kamionski prijevoz privatnog i društvenog sektora preuzima prijevoz tereta. Prijevoz putnika i tereta Gradske željeznice znatno se smanjuje. Ulaganja u osnovna sredstva bila su neznatna. Sredstava za izgradnju novih vozila nije bilo. Slično je bilo i sa stanjem pruge i pratećih objekata. Zbog svega navedenoga, u prosincu 1979. godine došlo je do sklapanja samoupravnoga sporazuma između Gradske željeznice i Zagrebačkog električnog tramvaja, s time da se pogon Gradske željeznice obustavlja, a radnici i sredstva udružuju. Promet na pruzi Zagreb-Samobor ukida se 31. prosinca 1979. godine.

Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor d.d. ; Samoborček ; Jugoslavenske državne željeznice ; Narodni odbor grada Zagreba ; Gradske željeznice u Zagrebu ; Zagrebački električni tramvaj ; likvidacija

nije evidentirano