hrvatski

Romi u Prvome svjetskom ratu u Hrvatskoj 1914. – 1918.

Romi su u Hrvatskoj i Slavoniji preživjeli Prvi svjetski rat na socioekonomskoj margini tadašnjeg društva. Za razliku od Drugoga svjetskog rata koji će uslijediti, nisu tijekom ovog ni od jedne vlasti apostrofirani kao skupina stanovništva koju treba istrijebiti, niti su nad njima učinjeni slični zločini. Vidljivo je iz izvora da se u vojnim operacijama dio Roma istaknuo hrabrošću čime su zorno negirali predrasude o ukorijenjenom ili prirođenom kukavičluku. Ono što je slijedilo nakon rata bio je život unutar nove države, a sukladno tomu na hrvatska područja u većoj mjeri započeli su dolaziti, umjesto dotadašnjih mađarskih i austrijskih romskih nomadskih skupina, skupine iz Srbije, Kosova i Makedonije. Ni asimilacija ni njihova prilagodba društvu nisu umanjile predrasude i stereotipnu percepciju hrvatske javnosti o Romima kao okorjelim kriminalcima i/ili lukavim varalicama nevinog (i lakomislenog) stanovništva te se ona i dalje održavala u javnosti, posebice se isticala u novinama i sličnim medijima. Na temelju takve percepcije i dalje se održavao većinom negativan odnos većinskoga neromskog stanovništva prema manjinskome romskom stanovništvu, a što će dovesti i do još većih stradanja i genocida nad Romima tijekom Drugoga svjetskog rata.

Romi; Prvi svjetski rat; Hrvatska; progon; stradanje; zakoni

nije evidentirano