hrvatski

NOVI ANTIDIJABETICI IZ TRADICIONALNIH SPOZNAJA

Uvod i cilj: Dijabetes i njegove komplikacije, poput kardiovaskularnih bolesti i invaliditeta, jedan su od deset vodećih uzroka smrti u svijetu. Imajući u vidu sve veću prevalenciju dijabetesa, kao i rastuću popularnost liječenja biljem, cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o tradicionalnim biljnim proizvodima koji se koriste u liječenju dijabetesa te ih usporediti s kliničkim studijama objavljenim u dostupnoj literaturi. Dodatni cilj bio je utvrditi potencijal korištenih biljnih vrsta u borbi protivi dijabetičkih komplikacija uzrokovanih oksidativnim stresom. Metode: Za prikupljanje podataka korišten je strukturirani intervju s kombinacijom pitanja zatvorenog i otvorenog tipa. Pretraživanje literature provedeno je prema načelima sistemskog pregleda. Određivanje antioksidativnog potencijala provedeno je screening kemijskim metodama te ispitivanjem učinka na Hep G2 stanicama u hiperglikemijskim uvjetima. Kemijski sastav analiziran je spektroskopskim i kromatografskim metodama. Rezultati: U istraživanju je intervjuirano 17 travara na 14 tržnica u 6 hrvatskih gradova. Za liječenje dijabetesa travari su ukupno preporučili 25 biljka. Pretraživanje relevantnih baza podataka pokazalo je da je potencijal nekoliko najčešće preporučenih biljnih vrsta potkrijepljen kliničkim studijama dok je većina ostalih relativno slabo ispitana. In vitro i kemijska istraživanja pokazala su značajne razlike u njihovom sastavu i antioksidativnom potencijalu. Zaključak: Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da tradicija nudi znanje o biljnim vrstama potencijalno korisnim u liječenju dijabetesa. Ipak, da bi se od obećavajućeg biljnog materijala došlo do biljnog lijeka potrebno je provesti dodatne studije.

antidiabetik; tradicionalna medicina

nije evidentirano