hrvatski

Hrvatski doživljaj rata – između liberalnog i nacional-patetičnog

Dok su 1990-ih teoretičari koji su razvijali koncepcije „društava bez rata” ili „postvojnih društava” na Zapadu predstavljali mainstream, hrvatska ratna stvarnost nije davala izgled-nih šansi tim koncepcijama na širem prostoru jugoistočne Europe. Međutim, dvadesetak godina poslije, usprkos radikalizaciji i militarizaciji javnog političkog govora i sve češćeg zazivanja aktivnijeg korištenja vojske u nevojne svrhe, u Hrvatskoj su ključni elementi koncepcije „postvojnog društva” prisutniji nego u mnogim državama „staroga” Zapada. S druge strane, u odnosu hrvatskoga društva prema ratu i vojsci prisutna je ambivalentnost koja dovodi u pitanje mogućnost primjene svih poznatih teorijskih pravaca. U Hrvatskoj su rat i vojska bili, a u velikoj mjeri i ostali, na margini interesa društvenih znanosti, a civilno-vojni odnosi u javnom prostoru, pa čak i znanstvenoj zajednici, tretirani su tek u kontekstu prigodničarskog i patetičnog lamentiranja o „odnosu prema Domovinskom ratu” ili „odnosu prema braniteljima”. Uz to, u Hrvatskoj vojna teorija doslovno ne postoji. Iako hrvatsko društvo pokazuje ispodprosječan interes za obrambene i sigurnosne teme, javni prostor je u velikoj mjeri militariziran, a iskustvo Domovinskog rata je najizdašnije izvorište te militarizacije.

rat; vojska; društva bez rata; postmoderna vojska; liberalne teorije

nije evidentirano