hrvatski

Modeliranje na GIS-u utemeljenom sustavu za podršku odlučivanju za upravljanje urbanim javnim projektima

Geografski informacijski sustav (GIS) je jedan od računalnih informacijskih sustava sposobnih za integraciju podataka iz različitih izvora koji će pružiti potrebne informacije za učinkovito donošenje odluka u urbanom planiranju. Ostali informacijski sustavi za planiranje u urbanim sredinama uključuju sustave za upravljanje bazom podataka (DBMS), sustave za podršku u odlučivanju (DSS) i ekspertne sustave. GIS služi ujedno kao baza podataka i kao alat za planiranje u urbanim sredinama. Kombinacijom podataka iz GIS baze podataka s drugim tabličnim bazama podataka ili posebno provedenim istraživanjima, geografske informacije mogu služiti kao podloga za donošenje učinkovitih odluka u urbanom prostornom planiranju. Upravljanje bazom podataka, vizualizacija, prostorna analiza i prostorno modeliranje najvažnije su uporabe GIS-a u planiranju u urbanim sredinama [1]. Odbor za standarde Instituta za projektni menadžment (Project Managment Institute – PMI) definira upravljanje projektima kao „primjenu znanja, vještina, alata i tehnika za projektne aktivnosti koje bi zadovoljile i premašile potrebe i očekivanja dionika“ [2]. U upravljanju zemljištem, sukobi među dionicima koji se pojavljuju su česti i problematični. Iz tih razloga je svaki projekt koji je vezan uz planiranje zemljišta teško provesti. Funkcija prostornog planiranja u urbanim sredinama se može svrstati u cjeline administracije, kontrole razvoja, izrade plana projekta i strateškog planiranja. Administracija i kontrola razvoja su relativno rutinske aktivnosti, dok se izrada plana projekta i strateško planiranje još uvijek prilikom urbanog planiranja primjenjuju u manjoj mjeri [1]. Istraživanjem problematike upravljanja projektima, poglavito onim dijelom koji se odnosi na njegove prostorne aspekte u urbanim sredinama, uočen je niz nedostataka. Ovo istraživanje će se usmjeriti na istraživanje problema brojnosti i nestrukturiranosti prostornih podataka potrebnih za upravljanje i odlučivanje projektom te mogućnosti i načina obrade tih podataka u cilju stvaranja kvalitetnije podloge za odlučivanje. Pretvaranje prostornih podataka u informacije o prostornim aspektima stvorit će se podloga u cilju podrške upravljanju projektom. Cilj je modelirati na GIS-u utemeljen sustav za podršku odlučivanju za upravljanje javnim projektima kojim će se unaprijediti kvaliteta procesa donošenja odluka te će se predočiti organizacija (strukturiranje) i uporaba prostornih podataka u svrhu unaprjeđenja procesa u menadžerskog odlučivanja. Samim modeliranim sustavom će se unaprijediti upravljanje velikim javnim projektima. Ovim istraživanjem će se iskazati važnost analiziranja prostornih podatka za procese odlučivanja tijekom planiranja velikih javnih projekata. Organizirano korištenje informacija dobivenih iz provedenih analiza prostornih podataka zasnovano će biti na konceptu sustava za podršku odlučivanju (SPO). Sustavi za podršku odlučivanju, kao interaktivni sustavi, pomažu donositeljima odluka korištenje podataka i modela u cilju rješavanja nestrukturiranih zadaća. SPO su se razvili iz tehnika operacijskih istraživanja i upravljačkih informacijskih sustava i koriste se za donošenje brojnih i raznovrsnih odluka. Raznovrsnost odluka utemeljenih na analizama prostornih podataka javlja se zbog različitih potreba donositelja odluka. Prije svega radi se o korisnicima na različitim razinama odlučivanja (u smislu hijerarhije upravljanja projektima) kao i o različitim područjima prostorne problematike unutar upravljanja projektima na koja se odluke odnose. Navedeno upućuje na različite oblike podataka kako po mjernim jedinicama u kojima se iskazuju tako i po načinu njihova iskazivanja tj. jesu li iskazani numerički ili opisno. Navedeno je posljedica potrebe sagledavanja više različitih aspekata prostornih karakteristika problema upravljanja nekim projektom. Dakle, možemo govoriti o različitim često naoko neusporedivim kriterijima s pomoću kojih je potrebno vrednovati varijantna rješenja datog problema. Radi navedenog, u bazi modela kao adekvatni modeli pojavit će se višekriterijalne metode odlučivanja. Višekriterijalne metode (AHP, PROMETHEE I, II, V, GAIA) angažirat će prostorne podatke za provođenje analiza vrednovanja varijantnih rješenje projektno- planerskih problema. Višekriterijalna analiza koristit će se kao osnovni pristup generiranju varijantnih rješenja i generiranju ciljeva. Sve navedeno biti će uklopljeno u novi i jedninstveni SPO koji se kao i svaki drugi SPO sastoji od tri osnovna podsustava [3]: podaci, modeli i modul dijalog. U centru ovog istraživanja je podsustav za upravljanje podacima ili još preciznije njegov dio kojeg nazivamo baza podataka. Naime, podsustav za upravljanje podacima osim baze podataka uključuje i sustav upravljanja bazom podataka, katalog svih podataka u bazi podataka i pretraživač. Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka koja strukturno odgovara potrebama određenih organizacija. Sustav upravljanja bazom podataka (SBMS) provodi tri osnovne funkcije: spremanje (pohranjivanje podataka u bazu podataka), pozivanje (povlačenje podataka iz baze podataka) te kontrolu baze podataka. Za ostvarivanje potpune potpore menadžerskom odlučivanju potrebno je ostvariti integraciju strukturirane baze podataka i sustava za njeno upravljanje sa modelima baze. Baza modela sadrži rutinske i specijalizirane kvantitativne modele koji osiguravaju analitičke sposobnosti sustava podrške odlučivanju. Modeli unutar baze modela mogu biti raspodijeljeni u četiri glavne kategorije: strateške, taktičke, operativne, i dodatne modele i subrutine. Strateški modeli se koriste za potporu strateških odluka. Taktički modeli se koriste na srednjim razinama odlučivanja kao pomoć pri odlučivanju o alokaciji i kontroli resursa određene organizacije. Operativni modeli odnose se na najnižu razinu odlučivanja te se koriste u rješavanju svakodnevnih problema s kojima se susreću donositelji odluka na toj razini [4]. Kao podrška odlučivanju za upravljanje urbanim javnim projektima određuje se za: - operativnu razinu – prikupljanje podataka (kao što su prostorni atributi zemljišnih čestica obuhvaćenih projektom, pitanja vlasništva, dostupne dokumentacije i sl.) i njihova operativna obrada (provođenje prostornih analiza korištenjem alata geografskih informacijskih sustava) u svrhu operativnog odlučivanja ili pripreme podloga za taktičko odlučivanje (pripreme podataka u formi koja je prikladna njihovoj obradi na taktičkoj razini), - taktičku razinu – na temelju podataka s operativne razine i odrednica koje izviru iz podataka s više strateške razine provode se analize radi donošenja upravljačkih odluka kojima se može povećavati njihova efikasnost te efektivnost realizacije projekta (npr. mogu se donositi odluke u svrhu unaprjeđenja funkcionalnosti korištenja prostora obuhvaćenog projektom kako u pojedinim projektnim fazama tako i kada je projekt u potpunosti realiziran, ali i kasnije tijekom cijelog životnog vijeka projekta), - stratešku razinu – planiranje izgradnje urbanog javnog projekta (odnosi se na planiranje faznosti realizacije projekta, ali i na njegovo uklapanje tj. interakciju s okolnim prostorom i njegovim funkcionalnostima) kojeg je zbog njegova opsega i volumena vrlo rijetko moguće odjednom realizirati (u jednom investicijskom ili upravljačkom ciklusu). Područje istraživanja obuhvaća identifikaciju geodetskih podataka relevantnih za upravljanje projektima te definiciju dionika u procesu odlučivanja s njihovim ciljeva i željama. Sustav podrške odlučivanju prostornim cjelinama (SDSS) je interaktivan sustav dizajniran da pomogne u donošenju odluka i rješavanju strukturiranih prostornih rješenja [5]. Osmišljen je da pomogne donositelju odluka prilikom prostornog planiranja korištenja zemljišta. SDSS se sastoji od sustavu za podršku odlučivanju (DSS) i geografskog informacijskog sustava (GIS). To podrazumijeva upotrebu sustava za upravljanje bazom podataka, koja ima i obrađuje prostorne podatke. SDSS obično postoji u obliku računalnog modela ili više međusobno povezanih računalnih modela. Iako postoje razne tehnike za simuliranje dinamike korištenja zemljišta, dvije vrste su posebno pogodne za SDSS: cellular automata (CA) based models i Agent Based Models (ABM) [6]. SDSS obično koristi razne prostorne i neprostorne informacije, kao i podatke o korištenju zemljišta, prijevozu, vodoprivredi, demografiji, poljoprivredi, klimi, upravljanju resursima, itd. Korištenjem dvije ili više atributne točke u prošlosti modeli mogu biti kalibrirani, a zatim i projicirani za analiziranje budućih različitih prostornih opcija. Koristeći ove tehnike prostorni planeri mogu istražiti učinke različitih scenarija te na temelju njih pružiti najoptimalnija rješenja donositeljima odluka.

urbani projekti; sustav za podršku odlučivanju; geografski informacijski sustav

nije evidentirano